Ivo Andrić, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pisaca, 26. oktobra 1961. dobio je “Nobelovu nagradu” za književnost, koja mu je uručena 10. decembra u Stokholmu, za djelo “Na Drini ćuprija”, kao i za sveukupan njegov književni rad.
Odluku o izboru laureata Nobelove nagrade iz oblasti književnosti Ivo Andrić je primio telefonom u svom stanu u Beogradu.
“Nobelovu nagradu smatram kao izuzetno priznanje za celokupnu književnost moje zemlje”, bila je reakcija Ive Andrića na vijest da je dobitnik Nobelove nagrade.
U najužem izboru su, pored Andrića, bili i engleski pisci Lawrence Durrell i Graham Greene, Amerikanac John Steinbeck i Talijan Alberto Moravia.
Dodjela Nobelove nagrade za 1961. godinu svečano je uručena 10. decembra u dvorani Koncertnog doma u Stokholmu. Na svečanosti, u prisustvu kralja Gustava Adolfa VI, članova švedske vlade i 700 zvanica, o Ivi Andriću i njegovom stvaralaštvu govorio je dr. Andres Esterlang:
“Andrić nosi u sebi mnogo nježnosti za ljude, ali ne uzmiče pred strahotama, niti pred nasiljem, koje pred njegovim očima, prije svega, potvrđuje stvarnost zla i postojanja. On je pisac koji je majstor jednog sasvim ličnog originalnog kruga motiva, on otvara jednu dosad nepoznatu stranicu svjetske hronike i obraća nam se iz dubine napaćene narodne duše Južnih Slovena.”
Književnik je cjelokupni novčani iznos od Nobelove nagrade, poklonio, iz dva dijela, knjižničnom fondu Bosne i Hercegovine. Zahvalnost za ovo priznanje, Andić je izrazio govorom “O priči i pričanju”.
“Moja domovina je zaista mala zemlja među svjetovima kako je rekao jedan naš pisac i to je zemlja koja u brzim etapama, po cijenu velikih žrtava i izuzetnih napora, nastoji da na svim područjima, pa i na kulturnom, nadoknadi ono što joj je neobično burna i teška prošlost uskratila. Svojim priznanjem vi ste bacili snop svjetlosti na književnost te zemlje i tako privukli pažnju svijeta na njene kulturne napore i to upravo u vrijeme kad je naša književnost nizom novih imena i originalnih djela počela da prodire u svijet, u opravdanoj težnji da svjetskoj književnosti i ona da odgovarajući prilog. Vaše priznanje književnosti te zemlje znači nesumnjivo ohrabrenje tom prodiranju.”