Prije tačno 17 godina umro je Alija Izetbegović, prvi predsjednik samostalne Republike Bosne i Hercegovine.
Rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, u porodici zemljoradnika, koji su se 1868. iz Boegrada doseili u Bosanski Šamac. Porodica Izetbegović 1928. dolazi u Sarajevo, gdje Izetbegović završava Gimnaziju. Za vrijeme školovanja priključuje se antikomunističkoj organizaciji “Mladi muslimani”, a u toku Drugog svjetskog rata bavi se humanitarnim radom (pomaganja izbjeglih i prognanih civila, štiteći i skrivajući progonjene Bošnjake, saniranje džamijskih ruševina).
Pod sumnjom da je imao udjela u utemeljenju islamskog časopisa Mudžahid, kao i zbog pripadnosti organizaciji Mladi Muslimani, 1946. je uhapšen i osuđen na tri godine zatvora. Nakon izlaska iz zatvora počinje studirati poljoprivredu, a od 1954. godine nastavlja studij na Pravnom fakultetu u sarajevu, kojeg završava u roku od dvije godine.
Nakon završavanja studija radi kao pravni savjetnik za više jugoslovenskih firmi. 1970. godine, piše Islamsku deklaraciju – opću raspravu o politici i islamu. Upravo ta studija, napisana šezdesetih godina prošlog stoljeća, bit će često uzimana kao dokaz o Izetbegovićevoj političkoj naklonjenosti islamskom fundamentalizmu.
Islamska deklaracija je bila zabranjena u Jugoslaviji. Do 1980. godine. godina kada izlazi njegova druga knjiga Islam između Istoka i Zapada, Islamska deklaracija je u Jugoslaviji skoro nepoznata. U drugoj knjizi pokušava definirati položaj bosanskih Muslimana, islama, među ostalim idejama, te razlike između evropske i islamske kulture. Zbog Islamske deklaracije, na političkom procesu 1983. godine, optužen je, zajedno sa dvanaest muslimanskih intelektualaca, za planiranje stvaranja islamske države i osuđen na 14 godina zatvora. Mada u knjizi se ne spominje niti Bosna i Hercegovina, niti Jugoslavija, Deklaracija je bila jedan od značajnih dokaza na sudu. Nakon političkih promjena u Jugoslaviji, izlazi na slobodu nakon pet godina 1988. godine.
Godine 1990. Izetbegović, sa Fikretom Abdićem, Adilom Zulfikarpašićom i još nekolicinom političara osniva Stranku demokratske akcije (SDA). Stranka SDA je pobijedila na prvim višestranačkim izborima 1990. godine, kada je Izetbegović i izabran za predsjednika Predsjedništva RBiH.
Svoj posao u Predsjedništvu BiH Izetbegović je sve teže podnosio, manjkalo je svježine i koncentracije. BiH je vodio u odbrani od agresora i potpisnik je Dejtonskog sporazuma. Poslije rata nastavio je svoj politički angažman u Predsjedništvu kao prvi čovjek, ali se 2000. povukao iz zdravstvenih razloga. Bio je to utorak, 6. juna 2000. Izetbegović se pojavio u Dnevniku TVBiH u 19.30 sati i pročitao sledeću izjavu:
“Dragi građani Bosne i Hercegovine, želim Vas obavijestiti o svojoj odluci da se po isteku mandata moje sadašnje funkcije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH povučem iz Predsjedništva, što znači 12. oktobra ove godine.(…) Razloga za moje povlačenje ima više, a glavni su moje godine (u augustu navršavam 75 godina) i moje zdravlje. Posao člana predsjedništva u ovim uslovima zahtjeva fizičku i nervnu kondiciju koju ja nemam. Zahvaljujem se svim koji su me podržavali u proteklih deset teških godina naše povijesti. Želim da se ostvari san bosanskih patriota o cjelovitoj, demokratskoj i prosperitenoj Bosni i Hercegovini.”
Alija Izetbegović je umro 19. oktobra 2003. godine. Taj dan, kao i sljedeći, kao da se nebo izlilo na bosanski glavni grad. Duge kolone ljudi, Bosanaca i Hercegovaca, ali i brojne delegacije iz cijelog svijeta, željeli su mu odati posljednju počast. Alija Izetbegović sahranjen je na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu.