Emocionalnu inteligenciju definišemo kao sposobnost prepoznavanja osjećaja, kako svojih tako i tuđih, ali i njihova jasnog identificiranja, razumijevanja te sposobnost njihova kontroliranja. U praktičnom smislu se odnosi na emocionalne i društvene vještine.
Emocionalna inteligencija vrlo je važna u odgoju djece, a često vrlo zanemarena, iako se puno pažnje posvećuje znanju i učenju novih vještina, emocije ostanu po strani.
Mnogi trendovi u odgoju djece kreću upravo u smjeru razvijanja emocionalne inteligencije, i to s dobrim razlogom.
Zahtjevi i pritisci okoline za koje su nam potrebne razvijene emocionalne vještine prate nas u svim razdobljima života, od dječje dobi, što nas potiče da se ipak trebamo baviti emocionalnom inteligencijom, pogotovo jer se ona može razvijati.
“Emocionalna inteligencija nije suprotna, već samo usklađena s racionalnom inteligencijom.”
Naime, emocije su “glas podsvijesti”, šalju poruke kako onaj najdublji dio nas doživljava sve što nam se događa. Emocije najčešće mogu, puno prije nego razum, “raspoznati” kada nam prijeti opasnost i kada je naš integritet ugrožen.
Nudimo vam nekoliko savjeta mogu vam biti od velike koristi, te da gledat svijet očima djeteta, drugim riječima, stavite se u njegovu poziciju i pokušajte sve sagledati s dječje strane.
Poštujte osjećaje djeteta i njegovo mišljenje, to ne znači nužno da se s njime slažete, već da dijete poštujete kao osobu.
Ponekad je dovoljno izgovoriti osjećaj koji dijete ima u tom trenu, dati mu do znanja da znate što osjeća i misli.
Kako ovo pomaže emocionalnoj inteligenciji?
Kada se dijete osjeća prihvaćeno, to stvara emocionalne veze u mozgu koje dijete kasnije koristi da se utješi u teškim trenucima. Djeca razvijaju empatiju (osjećaj za druge ljude) tako da uče od vas.
Pomažete djeci da se nose sa svojim osjećajima i upoznaju ih. Samo definiranje osjećaja je vrlo važno za njih.
Također je važno da dozvolite djetetu da se izrazi, dakle prihvatite osjećaje vašeg djeteta umjesto da ih zanemarujete ili ne primjećujete.
Ukoliko ne prihvaćate njegove osjećaje, dijete osjeća da oni nisu dobri te ih pokušava sakriti. Ukoliko ne pokažete djetetu da vam je stalo do njegove ljutnje ili straha, ono neće prestati osjećati nego će te osjećaje potisnuti.
Također, osjećaji koji su potisnuti opterećuju dijete, jer ih ne može razumijeti. Zato je važno dopustiti djetetu da pokaže osjećaje i poticati ga u tome.
Na koji način to pomaže emocionalnoj inteligenciji?
Dakle, vaše prihvaćanje pomaže djetetu da razumije vlastite osjećaje, što dugoročno razvija dijete u emocionalno zrelu osobu, a prihvaćanjem osjećaja vašeg djeteta dajete mu do znanja da njegove emocije nisu loše ili negativne, već suprotno, da se s njima može jednostavno nositi, bez obzira da li oni pozitivne ili negativne
Aktivno slušajte svoje dijete, jer ponekad je djeci teško izraziti osjećaje zato što oni ne znaju mnogo o sebi, te im je iz tog razloga potrebna naša pomoć.
Često im je potrebno da ih slušate, da ste prisutni i da vam je stalo do onoga što dijete govori. Na taj način razvijate svoj odnos s djetetom, te ono stiče povjerenje u vas.
Usmjerava se na ulogu osjećaja u našem svakodnevnom životu, način na koji utječu na naš razum i ponašanje i kako ih možemo što efikasnije, korisnije, upotrijebiti.
Osobe koje imaju razvijene takve emocionalne vještine, lakše se mogu nositi za zahtjevima i pritiscima okoline, a psiholozi kažu da su to osobe koje imaju razvijenu emocionalnu inteligenciju. Takvi pojedinci neće se lako zbuniti, rijetko žale za svojim postupcima i odlukama, veoma se dobro suočavaju sa stresom, prihvaćaju izazove i ne slamaju se pod pritiskom, imaju visoko samopouzdanje i znaju prepoznati vlastite vrijednosti.