Infektolog Klinike za zarazne bolesti na Univerzitetsko kliničkom centru Tuzla, Jovan Petković, izgubio je jučer borbu protiv koronavirusa, a ostat će upamćen kao čovjek velikog srca, profesionalca i vrhunskog infektologa.
Kolega preminulog infektologa, prof. dr. sc. Nermin Salkić, v.d. načelnik Klinike za interne bolesti UKC-a Tuzla prof. dr. sc. Nermin Salkić, oglasio se emotivnom porukom na svom Facebook profilu.
“Danas je preminuo naš kolega, infektolog, otac, suprug…preminuo od Covid-19. Preminuo jer je radio svoj posao, spašavao živote onih koji su se zarazili tuđim nemarom, ali i one koji su se zarazili svojim nemarom, neznanjem, bahatošću…”
Danas je preminuo naš kolega, infektolog, otac, suprug…preminuo od Covid-19. Preminuo jer je radio svoj posao,…
Posted by Nermin Salkic on Monday, November 16, 2020
“Neki dan čitam na komentarima na nekom portalu kako pojedini od ovih zadnjih, bahatih, opasnih po sebe i druge, opasnih po društvo komentarišu kako bi medicinski radnici “trebali da pocrkaju u ovim odijelima, jer ionako ništa ne rade, a sami su birali poziv. Pa jesmo birali…ali ne OVO.”
Doktor navodi da vrlo dobro poznaje bolest, poznaje sivo, koščato lice smrti, ali da se ne može navići na uzaludnu, bespotrebnu i preventibilnu smrt.
“Gledao sam je u oči, gledao sam je dok kosi druge, dok uzima moje najbliže, čak sam ponekada kao ljekar uspijevao i da joj otmem dušu ili dvije, na kratko ili na duže. Mi, zdravstveni radnici smo navikli na nju, dio je posla i ništa bolje ne opisuje taj naš stav nego onaj citat iz Igre prijestolja, “Šta kažemo Bogu Smrti? Ne danas! Ne danas!”
“Smrt koja se mogla spriječiti, nije morala da se desi. A ovo je ta situacija, da je njih više držalo distancu, da je više njih nosilo masku, da je manje njih sjedilo po raznoraznim feštama uz višak ića i pića, manje bi bilo oboljelih, ne bi ovako dugo i intenzivno trajalo, a nas je tako zastrašujuće malo i tako smo umorni. A posebno umorni od uzaludnih smrti, poput ove – iako ova više pogađa, neću lagati, jer je pao jedan od nas.”
Ovaj emotivno napisani i posvećeni tekst preminulom kolegi, prof. dr. sc. Nermin Salkić, završava rečenicom da je sutra novi dan za njega i njegove kolege, te da on i njegova malenkost kreću zajedno da kažu Bogu Smrti “Ne,danas!”