Na Alipašinom Polju u Sarajevu danas je položeno cvijeće na spomen-obilježje u znak sjećanja na ubijenu učiteljicu Fatimu Gunić i njene učenike Adisa Mujala, Vedada Mujkanovića i Feđu Salkića.
Njihovi životi su prekinuti na današnji dan, prije 27 godina, kada je granata ispaljena s položaja Vojske RS-a iz pravca Nedžarića pogodila improvizirane prostorije u kojima je učiteljica Gunić održavala nastavu za svoje učenike. Tada su teže i lakše ranjena još 23 učenika.
Ovim povodom, cvijeće su položili roditelji ubijenih učenika, brojne delegacije, rodbina, prijatelji i učenici Osnovne škole Fatima Gunić.
Delegaciju Kantona Sarajevo predvodila je dopredsjedavajuća Skupštine KS Danijela Kristić i ministar saobraćaja Adi Kalem koji je, ovom prilikom, poručio kako je agresor tokom četiri godine opsade Sarajeva sistematski ubijao djecu i civile.
“Svirepa ubistva i masakri građana u Sarajevu i Bosni i Hercegovini nisu bili slučajni i to treba uvijek ponavljati, jer kako drugačije objasniti ova ubistva koja su se dešavala tokom sankanja djece na Alipašinom Polju i tokom dječije igre na Bistriku, u redovima za vodu kod Daira, u Ferhadiji u redu za hljeb, tokom dženaza na Boljakovom Potoku i Budakovićima, na pijaci Markale i ispred Gradske tržnice. To se ne može drugačije objasniti, nego kao plansko i sistematično ubijanje djece i građana Sarajeva“, naglasio je ministar Kalem.
Upravo zbog te činjenice najveću kaznu za ratni zločin Haški tribunal je odredio komandantu Sarajevsko- romanijskog korpusa Stanislavu Galiću.
“Učenik tada trećeg razreda Adis Mujalo danas bi imao 36 godina, njegov drug Vedad Mujkanović također bi imao 36, a učenik prvog razreda Feđa imao bi 34 godine. Sa ovoga mjesta želim poručiti kako svi duboko žalimo za nenadoknadivim gubitkom ove mladosti“, potcrtao je ministar Kalem.
Po njegovim riječima, važno se sjetiti stradanja naših najmlađih sugrađana, kako se ti prizori ne bi nikada ni nikome dešavali.
“Ne smijemo i nećemo zaboraviti monstruozne zločine koje normalan čovjek ne može pojmiti ni razumjeti“, istakao je ministar.
Sa suzama u očima otac rahmetli Adisa rekao je da nikada neće zaboraviti tu scenu kada je našao svog sina i od tog trenutka njegov život nema niti će ikada imati isti smisao.
Među prisutnima je bio i predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva ’92-’95. Fikret Grabovica.
“Posebno je teško kada dođete na mjesto stradanja djece, i vrlo je važno da se i na ovaj način sačuva istina od zaborava, jer su sve veće tendencije negiranja genocida. Nama nije u interesu da se sjećamo kako bi buduće generacije mrzile ili se svetile, nego da znaju cijeniti mir. A to je jedino moguće sjećanjem i znanjem“, rekao je Grabovica.
Direktor škole Hajrudin Ćuprija je citirao pisca Dostojevskog koji kaže “kako svi ideali svijeta ne vrijede jedne suze djeteta“.
“Pa šta je onda mislio tada taj zločinac što je iz Nedžarića naredio da se ispali granata koja neće prosuti samo suze naše učiteljice i djece nego prosuti litre i litre krvi i do kraja života ostaviti neizbrisivu bol kod njihovih roditelja. Zna li taj zločinac koliko je teška majčina suza i svaka suza roditelja. Ono što me čini dodatno tužnim i nesretnim jeste činjenica da ni nakon 27 godina od tog zločina koji je neko naredio, a isto tako neko izvršio, niko još nije odgovarao. Ovo nije bila zalutala granata, tačno se znalo kad se završava prva, a počinje druga smjena Nažalost, mnogi zločinci hodaju i danas slobodno, a nas to obavezuje da radimo na kulturi sjećanja“, potcrtao je direktor.
