Radio je 10 sati dnevno, a kada se vraćao kući, često je radio do ponoći u svojoj štali, pokušavajući da izmisli novu vrstu motora.
Električna kompanija Detroit zapošljavala je mladog inženjera za 11 dolara sedmično.
Njegov otac je vjerovao da momak gubi vrijeme, komšije su šaputale da je sasvim lud, niko nije vjerovao da će iz njegovih ruku izaći išta vrijedno.
Niko, osim njegove supruge.
Pomagala mu je dan i noć! Bila je u stanju da nekoliko sati drži petrolejku iznad njegove glave. I ruke su joj postajale plave, zubi su joj cvokotali od hladnoće, neprestano se prehlađivala, ali ipak ona je toliko vjerovala u svog muža, prenosi BUKA.
Godinama kasnije, iz štale se začula buka. Komšije su vidjele ludaka i njegovu suprugu kako se voze putem u kolima bez konja.
Taj ludak se zvao Henri Ford.
Kada su ga intervjuisali, novinari su pitali Forda ko bi volio da bude u narednom životu, a on je jednostavno odgovorio: “Bilo ko, samo da pored mene opet bude moja supruga”.