Tvrdnja da nasilje mladih se smanjuje s povećanjem vremena koje provode igrajući nasilne igre, ipak nije tačna obzirom da niti jedno itraživanje nije pokazalo dugoročnu vezu između agresivnih videoigara i agresije mladih.
Provedena je metaanaliza 28 studija u kojima je učestvovalo oko 21.000 ispitanika.
Dokazi koji su prikupljeni sugeriraju da videoigre koje su nasile nisu imale značajan utjecaj na kasniju agresiju, koja je mjerena u vremenskom razmaku od tri sedmice i sedam godina.
Čini se da regulacija nasilnih videoigara ipak umanjuje agresiju u stvarnom životu.
Metaanaliza je pokazala da igranje nasilnih videoigara vremenom ne povećava agresivnost igrača, barem ne u velikoj mjeri – objašnjava dr. Aaron Drummond, vodeći autor studije i psiholog sa Univerziteta Massey.
“Otkrili smo izuzetno mali učinak nasilne igre na agresiju, koja je prema našem mišljenju premala da bi mogla praktično imati smisla” poručuje Drummond.
Ponuđeni su i dokazi da nasilne igre vremenom ne povećavaju agresiju među igračima.
“Čini se da je ovo pitanje motivirano strahom, a ne činjenicama. Nasilje mladih se smanjuje s povećanjem vremena koje provode igrajući nasilne igre” kaže Dr. Simon McCallum, viši predavač na Tehničkom fakultetu Univerziteta Victoria u Wellingtonu.
Metaanaliza u ovoj studiji pruža dodatnu podršku dugogodišnjim tvrdnjama većine ljudi iz industrije igara da nasilje u igrama nema dugoročne negativne učinke. Odnos između nasilja u igrama i agresije zanemarivo je mali, navode autori.
Istraživanje je pokazalo da mladi ljudi vjerovatno neće postati nasilniji zbog računarskih igara.
“Ono što mi kao roditelji trebamo raditi je igrati se s našom djecom i objašnjavati razliku između fantazije i stvarnosti. Razgovori o sadržaju daleko su važniji od zaštite od sadržaja. Djeca će oponašati ponašanje ljudi u koje imaju povjerenja. Naš posao kao roditelja je da budemo ljudi kojima vjeruju i modeliraju ponašanja koja želimo svojoj djeci” savjetuje McCallum.