Francis Ngonnu trenutni prvak teške kategorije je dokaz da ako vjeruješ u sebe i ne odustaješ od svojih zacrtanih ciljeva, samo nebo je granica.
Odličan borac je osvojio pojas prvaka teške kategorije! Šta je tu zanimljivo? Zanimljiva je priča kroz koju je prošao ovaj čovjek, od vrlo siromašnog klinca do predatora, kako danas sam sebe voli nazivati.
Francis je rođen 5. septembra 1986. godine u malenom selu Batie u Kamerunu. Mali Francis je bio željan svega, jer često nije imao ništa. Osmijeh mu niko oduzeo nije, iako nije imao razloga da se smije. Život je bio opasan i nesiguran, ali je izdržao.
Nije imao obrazovanje kojim se mogao pohvaliti i već sa deset godina je morao da radi da bi prehranio svoju porodicu. Radio je u rudniku pijeska, časno i ponosno. Jedina briga bila je da donese neki novac svojoj porodici. Nije razmišljao o novcu i slavi, nije se pitao zašto se baš njemu to dešava, imao je motivaciju i puste snove.
Pošto je posjedovao ogromnu fizičku snagu i kao klinac, mnoge bande u njegovom naselju su željele iskoristiti njegov potencijal. Međutim, on nije želio krenuti stopama svoga oca koji je bio poznati ulični borac, mogao je, ništa nije imao, ali je odlučio da će napraviti nešto od sebe. Imao je motivaciju i vjeru u sebe i želio je nešto pozitivno u svom životu.
Budi promjena koju želiš da vidiš
Francis se odlučio okušati u boksu, to ga je zanimalo i želio je probati. U svijet boksa ulazi kao mladić od 22 godine ali zbog bolesti sve je morao zaustaviti. Još jednom ga je život spustio na koljena, još jednom mu se sudbina nasmijala u lice, Francis je izdržao. Još uvijek nije navedeno koja bolest je u pitanju.
Radio je svakakve poslove, što bi se kod nas reklo “krpio je kraj s krajem”. Ipak Francis je odlučio da rizikuje, ostavio je sve i zaputio se “trbuhom za kruhom” prema Evropi, tačnije Francuskoj.
Radost nije trajala dugo, tek što je stigao na “obećani kontinent” tačnije u prelijepu Španiju, život mu zadaje novi tehnički nokaut. Zbog ilegalnog prelaska granice Ngannou je završio u zatvoru.
Da li možete da zamislite, prvaka teške kategorije, jednog “Predatora” kako sjedi u ćeliji? Većina ljudi bi rekla, probao sam sve, odustajem ali ne i on, ovo je bio otvoreni rat sa životom, ali Francis je izdržao.
Nakon dva mjeseca pušten je iz zatvora i dolazi u Pariz bez i jedne kovanice u svom džepu. Parkovi i svjetla velikog Pariza su mu bili jedina stvar koju je imao. Život nije puštao, zadavao je nemilosrdne udarce Francisu.
Kao beskućnik dok je spavao na klupi, Francis je sigurno gledao u nebo i govorio sebi ja ću izdržati. Jer svi znamo “nije bitno koliko jako možeš udariti, već koliko težak udarac možeš primiti i nastaviti se kretati naprijed“. To nam je prenio Rocky Balboa a Francis dokazao. Francis je i ovo izdržao.
Ali konačno kreću bolji dani za “jadnog” Francisa. U augustu 2013. godine Didier Carmont je približio svijet slobodne borbe “Predatoru”, a on se zaljubio u njega, onako nevino i snažno.
Živote spremi se, Francis sada udara
Svoj prvi meč u MMA imao je u 2013. godine a pravi profesionalni meč u UFC-u je odradio 19.12.2015. godine. Francis je u Orlandu za nešto manje od osam minuta nokautirao Luisa Henriquea.
Metaforički rečeno Francis je nokautirao život, prvi put do sada.
Nanizao je pet pobjeda nokautom, mnogi su bili i brutalni za gledati, i to mu je donijelo meč za naslov UFC prvaka u januaru 2018. godine. Ispred njega je stajao Stipe Miočić, isto čovjek sa nevjerovatnom pričom i Francis je izgubio, nakon jednoglasne odluke sudija. Prvo razočarenje, ali kao što sam više puta rekao, Francis je izdržao.
Pola godine kasnije Francis je pokazao najgore izdanje do sada protiv Derricka Lewisa, ali to je bila prekretnica u njegovom životu. Promijenio je trenera i percepciju MMA borbe, što ga je učinilo samo boljim borcem.
Nanizao je kasnije Curisa Blaydesa, Caina Velasqueza, Juniora dos Santosa i Jairzinha Rozenstruika, za to mu je trebalo samo dvije minute i 45 sekundi ukupno.
Ove pobjede su ga dovele do nove borbe za naslov prvaka, a to će biti opet Stipe Miočić. Ali ovaj put Francis je to odradio skoro pa perfektno. Za nešto manje od dvije runde Stipe je bio na podu, nokautiran a sjajni pojas se nalazio u Francisovom vlasništvu. FRANCIS JE IZDRŽAO.
Svi bi sad bili lovci na Predatora
Svi su prepoznali šta je Francis uradio i svi bi sad da ga poraze i uzmu mu pojas. Javio se kontroverzni Jon Jones i zatražio meč sa njim. Francis je staloženo odgovorio “da”. Nije se bojao ni teškog rada, ni zatvora, ni otvorenog neba Pariza, Francis se ne plaši ni Jona.
Jako isprano zvuči, ali od trnja do zvijezda Francisa je vodila samo želja i motivacija za promjenom. Zbogom rudnici pijeska, zbogom ilegalni ulazi u države, zbogom parkovi Pariza, Francis se tamo više ne vraća.
“Kada sam počinjao nisam imao ništa, a trebao sam sve. Mnogo djece danas, zbog mene, ima san postati neko i nešto. Tek sada vjeruju da je nešto moguće ostvariti”, rekao je Ngonnu o svom vrtoglavom putu prema prvaku teške kategorije.
Nije bitno koliko novaca imaš, nije bitno koga poznaješ, bitno je imati srce i strast. Bitna je ideja da nikad ne odustaneš, Francis je čisti primjer.
Stipe mi je draži zbog toga što vuče korijene iz naše susjedne Hrvatske i zbog toga što je jako dobar borac, ali Francise skidam ti kapu majstore.
“Konačno sam ugrabio pojas i to će potrajati. Ovo ovdje je više od pojasa, ovo je simbol nade i predanosti koji vam pokazuje koliko daleko možete otići ako vjerujete u sebe. Jedino ograničenje koje imate sve vi sami i ništa drugo. Hvala i mom protivniku Stipi Miočiću što je bio sjajan prvak. Bila mi je i uvijek će mi biti čast s tobom podijeliti oktagon“, rekao je Ngonnu nakon borbe.
Hvala tebi za motivaciju i čast je bila gledati tvoje putovanje.