Foto: Screenshot

Video/ Paralizirani čovjek uspio pisati umom zahvaljujući računaru

Čovjek koji je ostao paraliziran od vrata na dolje u nesreći prije više od deset godina, napisao je rečenice koristeći kompjuter koji zamišljeni rukopis pretvara u riječi.

Ovo je prvi put da su naučnici stvorili rečenice iz moždane aktivnosti povezane s rukopisom, što utire put sofisticiranijim uređajima koji će u budućnosti pomagati paraliziranim ljudima da brže i jasnije komuniciraju, piše The Guardian.

Šezdesetogodišnjak, poznat kao T5, koji je izgubio gotovo svu pokretnost od vrata na dolje nakon ozljede kralježničke moždine 2007. godine, uspio je napisati 18 riječi u minuti dok je bio povezan sa sistemom. Na pojedinačnim slovima, njegovo “pisanje umom” bilo je više od 94 posto tačno.

Frank Willett, istraživač projekta na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji, rekao je da je pristup otvorio vrata dekodiranju drugih misaonih radnji, poput tipkanja s 10 prstiju i pokušaja govora za pacijente koji su trajno izgubili glas.

Naučnici su razvili brojne softverske pakete i uređaje koji pomažu paraliziranim ljudima pri komunikaciji, od programa za prepoznavanje govora do sistema kursora stvorenog za pokojnog Stephena Hawkinga, koji je koristio zaslon na kojem se kursor automatski pomicao preko slova abecede. Da bi odabrao slovo i stvorio riječi, jednostavno je koristio mišiće obraza.

Pacijent T5 se devet godina nakon nesreće upisao na kliničko ispitivanje nazvano BrainGate2, čiji je cilj bio istraživanje sigurnosti sučelja mozak-računalo (BCI).

Riječ je o malim ugradivim kompjuterskim čipovima koji električnu aktivnost očitavaju direktno iz mozga. Čovjek je imao dva računalna čipa sa 100 elektroda, smještena na lijevoj strani njegovog mozga gdje neuroni šalju signale za kontrolu desne ruke.

Willet i njegove kolege zamolili su pacijenta T5 da zamisli da drži olovku iznad bloka papira, a zatim da pokuša napisati pojedinačna slova abecede, iako nije mogao pomicati šaku ni ruku. Dok je pokušavao, zabilježili su aktivnosti iz moždane regije koja bi kontrolirala njegove pokrete.

Naučnici su zatim otkrili da više od 10 godina nakon nesreće čovjekov mozak i dalje stvara različite obrasce živčane aktivnosti za svako slovo i različite interpunkcijske znakove.

Snimci zabilježeni kod T5 dok je pokušavao ispisati primjere rečenica, korišteni su za obuku algoritma umjetne inteligencije. Mnogo kasnije, algoritam je mogao u stvarnom vremenu predvidjeti koje slovo čovjek pokušava napisati s 94,1% točnosti. Kada su naučnici dodali automatsko ispravljanje, tačnost je porasla na 99%.

Tokom sesija, T5 je često osjećao da se zamišljena olovka u njegovoj ruci kreće po stranici i ocrtava slova te da može brže “pisati” ako koristi mala slova, rekao je Willetts.

Ipak, nepoznanica je koliko bi algoritam mogao dobro funkcionirati za jezike koji nisu zasnovani na latinici. Primjerice, tamilski jezik ima 247 slova, od kojih mnoga izgledaju slično, što bi moglo zbuniti algoritam. Proći će još dosta vremena dok takvi sistemi ne budu spremni za širu upotrebu.

U popratnom komentaru, Orsborn i Pavithra Rajeswaran, također sa Sveučilišta u Washingtonu, pišu da će implementacijski BCI “morati pružiti ogromne prednosti u pogledu performansi i upotrebljivosti kako bi opravdao troškove i rizike povezane s ugradnjom elektroda u mozak“.

Iako nam ovo daje mnogo razloga za optimizam u pogledu budućnosti BCI-a, ipak, ostaje izazov razviti sustave koje možemo koristiti u svakodnevnom životu.