Ambasador Države Palestine u Bosni i Hercegovini, Nj. E. Rezeq Namoora govorio je za Sarajevsku seharu o trenutnim dešavanjima u ovoj državi, praktičnom “zarobljavanju” člana njegove porodice, razgovarali smo o povezanosti mladih u toj državi sa mladima u Bosni i Hercegovini, te o trenutnom ekonomskom stanju.
Ambasador je prije svega čestitao Kurban-bajram svim vjernicima u Bosni i Hercegovini te zaželio da ga provedu u ljubavi i blagostanju sa svojim najmilijima.
- Pred nama su dani najsvetijeg praznika u islamu Kurban-bajrama. U BiH pored vjerskih obaveza, naša tradicija se uglavnom veže za porodicu. Kako će mubarek dani proteči u Palestini, da li će to biti praznik ili ipak tužniji događaj s obzirom na to da su mnoge porodice razdvojene, ili će možda biti organizovani protesti kao što je bilo za vrijeme ramazana?
Nj.E. Rezeq Namoora: Prirodno je stanje da će ovaj Bajram biti tužan iz hiljadu i jednog razloga. Svim porodicama generalno će u Palestini ova situacija biti tužna, a ja vam i dodatno mogu reći da je muž moje kćerke već više od godinu dana u zatvoru i prije pet dana smo saznali da je period zatvora produžen. On, zajedno sa još par mladih momaka koji su isto tako zatvoreni s njim, odlučio je stupiti u štrajk glađu.
Oni su uhapšeni na nezakonit način. Bez ikakvog razloga ili opravdanja su u pritvoru. To je kršenje svih zakona svijeta, nije prihvatljivo da se bez navođenja razloga neko toliko dugo drži u pritvoru. Također, ono što treba spomenuti jeste da je on uhapšen samo nekoliko mjeseci nakon što se oženio mojom kćerkom, tako da je ona praktično ostala trudna, a on je otišao u zatvor. U međuvremenu nakon šest mjeseci ona je rodila curicu koju on nikada nije ni vidio.
Meni je ovaj Bajram dakle kao ambasadoru i na nekom ličnom nivou tužan i zaista je tužno da su ti mladići bez ikakvog razloga zatvoreni, da ne mogu biti sa svojom porodicom. Sada tek generalnu situaciju u Palestini možete zamisliti.
Taj mladić se zove Givara Namoora i ima 25. godina. Mladi je fudbaler i nema nikakve veze sa politikom. Igrao je u nacionalnom timu Palestine i ugostio sam ga čak ovdje kada su bile zaruke moje kćerke i njega. On je izrazio želju da igra za Željezničar ili Sarajevo, dakle i sada umjesto da bude na terenu u ovom momentu on je u jednoj ćeliji od jedan i po metar sa dva i još štrajkuje glađu. E to vam je stanje palestinskog naroda.
- Jako je zanimljivo ovo što ste trenutno ispričali. Da li je razlog eventualno Vaša visoka poziicija, jer ste Vi ambasador jedne države. Da li Vaša porodica koja je ostala u Palestini osjeća neku vrstu pritiska zato što ste vi tako visoko pozicionirani.
Nj.E. Rezeq Namoora: Iskreno se nadam da moja pozicija nikada neće doprinijeti nesreći nekome od članova moje porodice. Međutim, u ovoj situaciji ne mogu to potvrditi sa jedne strane, niti poreći da je to razlog s druge strane. Sa sigurnošću ne mogu ništa tvrditi, ali nadam se da moj položaj nikada neće doprinijeti nečijoj nesreći. Moja unuka ima šest mjeseci i ide da se solidariše sa zatvorenicima ispred prostorija Crvenog krsta. Bila je najmlađa osoba na protestima, ali tu je za svoga oca.
- Možete li nam kazati sa kakvim problemima odnosno represijama se Palestinci suočavaju skoro svaki dan, bilo u Gazi ili Zapadnoj obali?
Nj.E. Rezeq Namoora: Na početku, želim naglasiti da Pojas Gaze, koji je dio okupirane teritorije Države Palestine, od ostatka palestinskih teritorija i Jerusalema na Zapadnoj obali odvaja teritorija koja pripada državi izraelskog okupatora. Stoga, on nije geografski povezan sa ostatkom naše teritorije. Njegova površina iznosi oko 365 km, a nastanjuje ga dva miliona palestinskih građana koji su pod potpunom okupacijom već duže od 14 godina.
Svuda se provode tiranske mjere protiv njenih građana od strane vojske izraelskog okupatora i njenih različitih sigurnosnih organa, tako da je Jerusalem, naša prijestolnica, pod opsadom i zabranjen je ulaz Palestincima izvan njega. Građani u Jerusalemu stalno su izloženi napadima od strane vojske, sigurnosnih snaga i doseljenika izraelskog okupatora, i to naročito na ulazima u džamiju Al-Aqsu i njen sveti kompleks, te Baziliku Svetog groba.
Nadalje, postoje stotine vojnih punktova širom okupirane Zapadne obale, tako da su na njima građani podvrgnuti čekanju u dugim redovima za prolaz. Ljudi se fizički pretresaju, ponižavaju i omalovažavaju, a često se i puca na njih sa ubilačkom namjerom bez ikakvog zakonskog opravdanja.
Osim toga, tu je i zid rasne segregacije koji je Izrael podigao poput zatvorskih zidina za Palestince i konstantne noćne racije s ciljem hapšenja tako da ima više od šest hiljada palestinskih zatvorenika u zatvorima izraelskog okupatora.
- Postoji “kontradiktoran“ podatak o Gazi. Navodno je preko 50.000 stanovnika napustilo ovu enklavu od 2016. godine, a na drugoj strani se govori da većina mladih nikada nisu vidjeli drugu državu. Da li su njihovi osjećaji prema domovini jači nego kod ljudi koji su rođeni u takozvanim savršenim evropskim uslovima života gdje život ponekad postaje dosadan, jer je sve dostupno i uređeno?
Nj.E. Rezeq Namoora: Moguće je da je ova cifra preuveličana, ali zbog uslova izraelske opsade i blokade Gaze omladina pokušava, s vremena na vrijeme, kada se nekima od njih pruži prilika, otići uprkos njihovoj ljubavi i vezanosti za domovinu. Pokušavaju otići, ukoliko mogu, s namjerom da studiraju ili rade, naročito u zemlje Arapskog zaljeva koje nude veće mogućnosti za posao, pogotovo onima koji posjeduju univerzitetske diplome.
S druge strane, u pravu ste. U principu patnje palestinskoga naroda u okupiranim palestinskim teritorijama, naročito u Gazi, povezane su sa sukobima. Moguće je da imaju takva izraženija osjećanja zbog želje za okončanjem okupacije i za oslobođenjem svoje države. Također, u pravu ste da većina stanovnika u Gazi generalno, a naročito mladi nisu napustili, niti su imali priliku da napuste Gazu i da posjete Arapske i druge zemlje. Oni žive pod opsadom, što možemo posmatrati gotovo kao otvoreni zatvor.
Ta opsada traje od 2007. godine pa do danas. Također, ono što vrijedi dodati u ovome kontekstu jeste problem nezaposlenosti. Imamo desetine hiljada diplomanata, onih koji su završili fakultete, imaju univerzitetske diplome, ali nemaju posla. Dakle, mogućost zaposljenja u javnom sektoru je također poprilično ograničena, što je naročito izraženo kod mladih.
Također, poznato je da Palestinci imaju jedan od najvećih nivoa obrazovanja u svijetu, ali uprkos tome i dalje se suočavaju sa jednim ovakvim problemom.
- Da li je mladima u Gazi i generalno Palestini kvalitetnije obrazovanje uskraćeno zbog blokade?
Nj.E. Rezeq Namoora: Sasvim sigurno, prilika za obrazovanje u pogledu kvaliteta i slobode izbora trpi značajne nedostatke zbog svih neopravdanih izraelskih mjera i opstrukcije transporta i kretanja, te zbog nedozvoljavanja uvođenja nove opreme za laboratorije, za učenje i podučavanje. Izraelski okupator zabranjuje uvoz nove moderne sofisticirane opreme bilo da je za laboratorije ili za neke druge objekte ili specijalnosti. Brane se riječima da je razlog uvoza takve opreme taj da bi se koristila za neke terorističke svrhe, sto je zapravo laž i da kažem protiv nauke.
Imamo, također, stotine ako ne i hiljade onih koji bi željeli studirati van Palestine, iako mi imamo univerzitete na čitavoj teritoriji, na Zapadnoj Obali, Gazi i u Jeruzalemu.
Međutim, oni žele studirati vani zato što ne mogu specijalizirati u nekim oblastima u kojima bi željeli u Palestini, tako da žele otići u Europu, Kanadu, SAD i neke druge zemlje, i tu se susreću sa poteškoćama otežanog putovanja, i ukoliko uspiju da odu imaju problema sa finansiranjem.
- I pored obrazovanja kojeg mladi steknu u Palestini, mnogi se odlučuju otići u Evropu ili druge Arapske zemlje (ukoliko uspiju), posebno doktori. Kakve su vaše prognoze za narednih 20 godina, ako se ovakav trend nastavi tj. represija ne prestane?
Nj.E. Rezeq Namoora: Uprkos svemu što se priča i govori, te uprkos tragičnim uslovima u kojima živi palestinska omladina ona je privržena životu u svojoj domovini u sjeni minimalnih uslova za normalan život dostojan čovjeka.
Teško je prognozirati šta će se desiti za nekih 20 godina. Mi se nadamo da neće i mi ne želimo da se nastavi ova blokada ili opsada koja već dugo traje. Ne želimo da se nastavi i narednih 20 godina, to bi dovelo do nečega zaista opasnog. Nadamo se da se neće nastaviti ni u narednih pet godina. U svakom slučaju treba reći da omladina u Palestini jako voli svoju domovinu.
Ono što, također, vrijedi spomenuti jeste da nekih šest do sedam hiljada zatvorenika koji se drže u izraleskim zatvorima dolaze upravo iz te katerogije, omladine koja je najčešće visoko obrazovana. Ono što želim dodati također jeste da je pravo na kretanje, učenje, obrazovanje, pravo na informacije, putovanje i turizam prirodno i međunarodno pravo. Naš narod danas živi kao jedan zatvorenik dok svi u svijetu promovišu slobode. Prirodno pravo čovjeka da je uzme pasoš u ruke i da i da ide gdje želi.
- Za šest godina BiH je napustilo više od pola miliona ljudi, mnogi se žele vratiti ali im se želja izgubi nakon nekoliko godina provedenih u inostranstvu, vjerovatno je situacija u Palestini vrlo slična?
Nj.E. Rezeq Namoora: Ustvari ovdje zapravo vjerovanto leži jedna od glavnih razlika između omladine u BiH i Palestini, ili kada bi uporedili Palestinu sa nekim od drugih zemalja.
Ono što čujem često prilikom informisanja iz medija, razgovara sa ljudima i slično jeste zapravo nezadovoljstvo ili frustracija koja se javlja kod omladine zbog nemogućnosti da se profesionalno i životno ostvari. Razlika u onome što se dešava u Palestini, i razlog ogorčenja omladine jesu stalne represivne mjere okupatora koje su nepodnošljive za jednog normalnog čovjeka.
Naprimjer, vi kada izađete iz ove zgrade, zamislite da vas odmah dolje dočeka neki punkt gdje će vas preroviti i pretresati, a zatim prođete 100 metara i opet to isto doživljavate, ili ako uđete u bilo koji objekat, vozite automobil pa vas zaustave…
To je upravo ono što se dešava, sistemsko mučenje koje traje konstatno 24 sata.
Postoje sličnosti u odnosima, ali su drugačiji razlozi koji tome doprinose. Omladina u BiH ipak može da živi slobodno, dostojanstveno i ima kakvu-takvu slobodu za razliku od palestinske omladine.
Ja kao ambasador Države Palestine u BiH kada se vraćam u svoju zemlju na granici budem u potpunosti pretresen, pretražuju moje torbe, mene lično pretresaju Izraelci. Procedura kroz koju prolazim kada se vraćam kući i porodici ista je kada i izlazim iz zemlje. Niko se ne izuzima, niti ambasador, niti ministar, niti bilo ko drugi.
- Šta mislite o sličnosti između mladih u BiH i Palestini, da li dijele iste karakteristike i razmišljanja? S obzirom na provedeno vrijeme u Sarajevu, kakva je vaša generalna slika o mladima u BiH?
Nj.E. Rezeq Namoora: Postoje mnoge sličnosti, i to u velikoj mjeri, između omladine u Palestini i omladine u Bosni i Hercegovini, a naročito u težnji ka slobodi, stjecanju znanja i svijesti, korištenju društvenih mreža, i općenito ljudskom društvenom ophođenju. Omladina u Bosni i Hercegovini posjeduje visok nivo obrazovanja i samopouzdanja, ambicija i želje za poboljšanjem životnih uslova. Također, imaju, kako vidim, i donekle osjećaj frustracije zbog općih prilika, a pogotovo zbog ekonomskih i političkih.
Generalno kada govorimo o mladima u cijelome svijetu, možemo kazati da oni zbog novih uslova, dostupnosti informacija, umreženosti i slično, posjeduju zajedničke karakterisitke.
Tokom mojih kontakata sa ljudima u BiH, ne samo zvaničnicima i političarima, već i običnim narodom, sam mogao zaključiti da omladina ovdje ima ambiciju i svijest, te želju za poboljšanjem uslova u svojoj zemlji, što je prirodna stvar za sve ljude.
Tu je i ekonomska situacija za koju znam da je teška, zatim složenosti državnog sistema i aparata, što stvara razočaranost kod omladine koja prosto želi slobodno živjeti i imati mogućnost da planira svoju budućnost. No, upravo zbog složenosti administrativnog sistema je sve to otežano, te možemo reći da postoji nezadovoljstvo općim stanjem.
- Nedavno su održani protesti za Palestinu u Europi i većim gradovima BiH kao što je Sarajevo, većina prisutnih su bili studenti, srednjoškolci i generalno mlada populacija. Da li primjećujete snažniju energiju za aktivizam kod mladih ljudi, posebno u Palestini?
Nj.E. Rezeq Namoora: Prije svega se moram zahvaliti svima koji su učestvovali na skupu podrške palestinskom narodu, na njihovoj solidarnosti sa palestinsim narodom uslijed agresije i tlačenja kojem je izložen. Možemo kazati da takva solidarnost nema toliko veze sa godinama, spolom pa čak ni vjerom, već se ljudi jednostavno solidarišu sa narodom u Palestini.
Protest podrške palestinski narod i ja nikada nećemo zaboraviti. Bez sumnje možemo kazati da je većina osoba koje su prisustvovale skupu bili mladi i ja se tome ne čudim, jer razumijem da jednostavno znaju da sva nadanja koja imaju u životu i očekivanja imaju i mladi u Palestini ili u svim drugim dijelovima svijeta.
Ono što je karakteristično za Palestinu je što je takva situacija jedinstvena u historiji i svijetu. Također moramo kazati da su jednostavno pokazali da to tako nazovemo pristrasna osjećanja za vrijednosti pravde, slobodne i ljudskosti i to je zaista nešto što ja cijenim. Mi svakodnevno primamo poruke solidarnosti u ambasadi, preko različitih aplikacija, i često dobijamo molbe da nekome damo palenstinsku zastavu. Ljudi to traže kako bi izrazili solidarnost sa palestinskim narodom i stoga zaista izražavam zahvalnost i priznanje svima u BiH.
- Sukobi u Palestini i Izraelu nikada nisu bili vjerske prirode, nažalost se mnogi u svijetu drže te retorike jer tada lakše “podržavaju” jednu stranu sa kojima se lakše identifikuju. Da li možete još jednom objasniti tamošnja dešavanja?
Nj.E. Rezeq Namoora: Sukob u Palestini zaista nikada nije bio vjerski sukob, isključivo je sukob između cionističkog pokreta i palestinskog naroda. Cionistički pokret se pokušava zamaskirati u judaizam i mi znamo i razlikujemo te dvije stvari. Mi poštujemo i uvažamo jevrejsku religiju i judaizam i nikada nismo imali problem sa njom. Međutim, s druge strane je cionistički pokret koji je rasistički i kolonizatorski i koje je sredstvo u rukama imperazijalizma i kolonijalizma.
Mi imamo u Palestini Jevreja Palestinaca, i to je jedna sasvim normalna stvar, te se ne pita čovjeka koje je vjere, čak se ni u ličnoj karti ne spominje i zabranjeno je spominjati vjeru. Mnogi iz političkih razloga govore da je to vjerski sukob ili jednostavno govore da ih ne bi proglasili antisemitima, međutim upravo iz tih razloga neki se prave da su zaboravili da je Isus bio Palestinac, kao i Djevica Marija, da se sve krščanske svetinje nalaze u Palestini. Papa jeste u Vatikanu, ali sve svetinje su u Palestini.
U ovom momentu izazivam svakoga da mi dokaže da je postojao bilo kakav sukob unutar palestinskog naroda između tri vjere. Druga je stvar kada govorimo o vojniku koji je cionist, sa njima imamo sukoba i to je tačno, ali ne sa judaizmom kao religijom. Cionisti žele da oslobodilački sukob jednog naroda preraste u vjerski sukob.
Postoje također dvije stvari na koje želim ukazati. Prvo od toga da želim uputiti veliko poštovanje prema Papi i Vatikanu koji su priznali državu Palestinu i zaista imamo odlične odnose. Druga stvar što mogu preko vaše medijske kuće uraditi jeste da se zahvalim jevreskim organizacijama u SAD-u i drugim zemljama u svijetu koje se zalažu i bore za prava palestinkog naroda, gdje čak postoje i jevjerske organizacije u samom Izraelu koje održavaju proteste i koje traže da se omoguće prirodna i legalna prava palestinskog naroda. Međutim, te organizacije su nažalost slabe i još uvijek ne mogu djelovati na odlučivanje u samome Izraelu, ali ono sto želimo da iskažemo da zaista poštujemo ovakve organizacije.
Nažalost, cionistički lobi u svijetu kroz svoje medije i sredstva propagande pokušava utjecati donošenje odluka u svijetu na način da svakoga ko na bilo koji način kritikuje Izrael ili se ne slaže s njima da ga optuže za antisemitizam i da poriče holokaust, to je politika koju oni sprovode.
- Šta je trenutno sa ekonomijom Palestine, šta je sa fabrikama, da li postoji izvoz, kolika je šteta u posljednjih nekoliko godina?
Nj.E. Rezeq Namoora: Prije osnivanja same izraelske države postojale su mnoge fabrike u Palestini, u svim gradovima, koje su se bavile različitim oblastima, proizvodnjom sapuna i ulja, poljoprivredom, proizvodnjom tkanina, kao i prehrambena industrija. U to vrijeme zaista napredne fabrike, ne kao ove danas, ali su za to vrijeme bile napredne.
I dan danas ima fabrika, bilo u Gazi ili Zapadnoj obali, međutim to osujećuje zabrana uvoza, naravno od strane Izraela, pojedinih materijala, zatim konstantni napadi i oštećivanja tih fabrika. To je nanijelo štetu, odnosno dovelo do slabljenja industrije i samim time nezaposlenosti. Danas postoje fabrike koje proizvode sapune, ulje, kozmetiku, lijekove, materijale za gradnju, ali problem na koji se ponovo vraćamo jeste zabrana uvoza mašina i opreme koja je neophodna, jer Izrael naravno tu ponovo tvrdi da bi se ta oprema mogla koristiti za terorističke svrhe.
Važno je spomenuti da imamo stručnjake za razne oblasti ali praktično ih nemamo gdje upotrijebiti. Također, Palestina je ranije bila prava država, sa svojom vladom, valutom, svim stvarima koje karakterišu državu, u 20-tim ili 30-tim godinama kada mnoge države koje danas postoje nisu postojale. Situacija je sada takva kakva jeste.
Ono sto je jasno zapravo jeste da svaka industrija zahtijeva sirovine koje ce se koristiti u proizvodnji. Želim ukazati da okupator zapravo želi spriječiti napredak industrije i poljoprivrede na nezakonski način, tako mogu raditi budući da su granice pod njihovom kontrolom. Treba spomenuti da u Palestini ima oko pet miliona stanovnika, tako da nas oni koriste kao svoje tržiste gdje svoje proizvode plasiraju, praktično od nas zarađuju.
- Znamo da je svaka situacija apsolutno rješiva. Nakon zadnjih napada vrlo malo se stvari promijenilo, zanima me po vama ko drži konce u rukama i ko bi mogao promijeniti situaciju u Palestini?
Nj.E. Rezeq Namoora: Na prvom mjestu to su Sjedinjene Američke Države, isto tako i Međunarodna zajednica. Prethodna iskustva govore, kada god su se SAD ili Međunarodna zajednica umiješale kako bi zaustavili neki sukob on je i bio zaustavljen, ali situacija je drugačija sa Palestinom.
SAD su te koje nose izraelsku politiku i naročito za vrijeme Trumpa, tako da se nadamo za pozitivnije promjene za vrijeme Bidena i da se konačno zaustavi sukob koji traje preko 100 godina. Zvanično traje 70, ali on je nezvanično počeo 1917. godine od Balferove deklaracije.
- I za kraj, koja je vaša poruka mladima u BiH i Palestini?
Nj.E. Rezeq Namoora: Vi ste sredstvo za promjenu nabolje, vi ste obnovljiva energija. Molim vas, nemojte očajavati i nemojte dopustiti da očaj i frustracija unište vaše ambicije za slobodnim i dostajanstvenim životom i za boljom budućnošću vas i budućih generacija. Kakve god bile poteškoće, gradite svoje domovine, čuvajte ih i radite sve što je u vašoj moći da ih razvijate i učvrstite, te da uzdignete vrijednosti istine, pravde, slobode, jednakosti i ljudskog dostojanstva, daleko od vjerskog, nacionalnog ili ideološkog fanatizma. Djeco naša i dragi naši, želimo vam svijetlu budućnost i više pravde.