Poznato je da se nogometni klubovi vole, prate se njihove igre, srčano se navija, kupuju i prave razni rekviziti. Ipak, jedna neobična navijačka priča dolazi sa krajnjeg sjeveroistoka naše domovine.
Stanovnici sela Kučić Kula, smještenom u Podrinju, tačnije u općini Zvornik su i pored brojnog izbora za navijanje za voljeni klub izabrali tim sa krajnjeg juga BiH.
Oni su Rođeni sa sjevera koji godinama vjerno navijaju za Velež.
I ne, nije riječ o jednom vjernom navijaču, nekoliko njih, već o cijelom stanovništvu ovog sela.
Ta ljubav sada traje decenijama, a Velež se pratio gdje god bi igrali.
O putovanjima na Veležova gostovanja i danas se priča, išlo se na na utakmice autobusima, a onda poslije privatnim autima.
Na kraju, došlo je do onih najtežih dana za cijelu državu pa i za selo Kučić Kula, došlo je vrijeme agresije i nogomet je pao u drugi plan.
Svi punoljetni mještani Kučić Kule, a i većina onih maloljetnih, redom navijači Veleža, zarobljeni su u jednom danu, tačnije 1. juna 1992. godine, da bi, dan – dva kasnije bili strijeljani.
Od muškaraca, preživjeli su tek po neki desetogodišnjak, dvanaestogodišnjak, ili oni mlađi od njih, koje su majke i nene uspjele sakriti na nekom od mjesta do kojih krvavi zločinački pohod nije uspio stići.
A onda se život ponovo počeo graditi, sa stanovništvom i novim generacijama ipak, nije zamrla ljubav prema klubu sa juga.
Organizirali bi se seoski turniri, kojima su se nakon povratka obilježavale razne, mahom, tužne godišnjice, gdje bi na majicama ekipe iz Kučić Kule, bez obzira koje boje da su, redovno zablistao natpis „Rođeni“.
Ime „Rođeni“ je bio i ostao zaštitni znak ovog sela.