Prije 31 godinu u jami Mramor kod Tuzle desila se najveća rudarska nesreća na ovim prostorima.
26. augusta 1990. godine poginulo je 180 rudara, jedan je preživio. Rudari Kreke, porodice i sindikati obilježili su tužnu godišnjicu dan ranije, jer, kažu, nisu željeli to učiniti sutra sa menadžmentom Kreke i predstavniciima Elektroprivrede BiH. Kako su kazali, rudnik prolazi kroz svoje najteže razdoblje, ali za to nisu krivi rudari, piše N1.
Te noći, svi rudari koji su sišli u jamu, poginuli su, osim jednog koji je teško ozljeđen. Iza njih ostalo je 365 djece. Među njima je i Senad Sejdić čiji je otac Bajro imao 43 kada je stradao. Danas nije krio razočarenje.
“Kazati da mi sami kvarimo mašine u Mramoru? Kroz izjavu Elektroprivrede vidim da smo mi sami sebi pokvarili čelo i pet godina radimo krocom i lopatom. Postavili su upravljačke strukture, koje danas, na 26. august šalju djecu tih rudara na prekid rada. Ako moj komorat ima žensko dijete i rečeno mu je da će ona raditi ako on pogine, kakva je poruka ako prvo to dijete ide na prekid rada? Kakva je to sigurnost?”, pita se Senad Sejdić iz Sindikata rudnika Mramor.
“Ja sam danas tako žalostan, iznenađen, ogorčen. Ljudi moji, ta djeca su naša svetinja. Vi poslati dijete našeg poginulog rudara na prekid rada, to je van svake pameti. I tu pada u vodu sva priča o borbi rukovodećih ljudi u elektroenergetskom sektoru za rudara. Pa, čija su ovo djeca? Radnika iz administacije? Nisu, gospodo. To su djeca rudara koji i dan danas u nesigurnim, nehumanim i katastrofalnim uslovima rade”, navodi Zuhdija Tokić, iz Sindikata radnika Kreke.
“Puno toga što se 1920.godine dešavalo u Kreki, dešava se nažalost i 2021.godine. Ide se do tih krajnosti da, ako pominju sadašnji sindikalni predstavnici Husinsku bunu, da se optužuju da pripremaju oružani otpor što je van svake pameti u ovom vremenu i ovakvim uslovima”, kaže Sinan Husić, iz Samostalnog sindikata rudnika FBiH.
Rudari su ponovo uputili poruke nadležnima.
“Državo, šta radiš? Upravljanje i rukovođenje rudnicima je u direktnoj nadležnosti države. Odlučuju se da udaraju na njihove najbolje sinove i djecu tih sinova. Krivica za sve što je nastalo nije rudarova, niti je kada bila niti mogla biti. Treba zatvoriti rudnike? Pa zar nismo zaslužili da se to na čestiti i dostojanstven način uradi? Zatvorite, zbrinite, dajte socijalno prihvatljiv način. Na ovaj način, zar ja da ustanem protiv svoje države? Na čast onima koji ovo rade”, navodi Senad Sejdić.
Za rudarsku nesreću u Mramoru niko nije odgovarao. Vještaci su došli su do zaključka da je osnovni uzrok nezgode eksplozija oblaka ugljene prašine do koje je došlo nepravilnim miniranjem čelične podgrade. I tu se sve završilo.
Do velike rudarske nesreće 1990. godine u Mramoru su radile dvije jame, Jug i Sjever, i u njima se iskopavao lignit. Nakon nesreće, Jama Jug je zatvorena zauvijek.