Bakir Izetbegović sa saradnicima već nekoliko dana Boravi u Njemačkoj gdje praktično traži glasove dijaspore za naredne izbore.
Jučer mu se u Mainzu priključio premijer Federacije BiH Fadil Novalić.
Možda ovo ne zvuči nimalo čudno onima koji ne prate politiku, ali je ta “turneja” još samo jedan pokazatelj koliko su nacionalističke politike blizu kraja.
Stranka demokratske akcije po svemu sudeći, ma koliko se podaci prenosili kako kome odgovara, nikada nije bila slabija, a nikada nije imala jače protivnike. Što u Federaciji, što u Republici Srpskoj.
Dok u Federaciji svojom politikom tjeraju od sebe sve više građana, posebno mladih koji ne vide svrhu življenja i spas vide u ljevici, u manjem bh. entitetu nastupi Dodika i njegovih “mini verzija” dobijaju sve veću podršku. Naravno, samo da bi kontrirali Bosni i Hercegovini.
Da bi ublažio sve to Bakir Izetbegović je odlučio napraviti turneju po dijaspori, tražeći glasove kako bi “sačuvali” Bosnu i Hercegovinu, tačnije pobijedili velikosrpsku politiku manjeg bh. entiteta. I sve to pod krinkom Dana državnosti Bosne i Hercegovine.
Ljudi otišli od njih
Ti ljudi kojima se Bakir obraćao su ljudi koje je njegova politika otjerala iz Bosne i Hercegovine. Ljudi koji su jednom odustali od preživljavanja jer su shvatili da im ovi neće pružiti život dostojan čovjeku.
Ni društvene mreže nisu bile blagonaklone prema tom potezu.
Tako viđamo komentare što od osoba koje žive u BiH, što od dijaspore. Od osoba koje žive u Bosni i Hercegovini mahom dolaze komentari da će “osobe koje ne žive ovdje izabrati nacionalističke stranke koje će nastaviti uništavati živote ovima koji žive ovdje”, dok dijaspora velikim dijelom ismijava pozive i govori da svoj glas neće dati Stranci demokratske akcije.
Nismo bili prisutni, ali ćemo se usuditi i konstatovati da Bakir niti jednog trenutka nije pitao dijasporu zašto je napustila svoju domovinu? Nije, jer bi mu taj odgovor sve rekao.
Svi mi imamo osobe od kojih smo se morali oprostiti jer ovdje više nisu mogli da istrpe da budu gladni, bez posla, bez osnovnih prava i sa svakodnevnim strahom šta im donosi naredni dan. Da li će sutra imati posao, da li će imati ogrjev, hranu, liječenje, hoće li moći riješiti stambeno pitanje, gdje će im djeca rasti?
Pa Bakire, obratio si se hrabrim ljudima koji su ostavili sve ovdje, imanja, roditelje, živote i otišli da izgrade život dostojan čovjeku.
Osuda ili podrška
Dok će možda veliki dio populacije u Bosni i Hercegovini osuditi osobe koji žive vani pa dođu ljeti i pohvale se svojim životom, garderobom i novim autom, drugi dio, kojem se već svijest budi će podržati takve.
Dijaspora nas jednim dijelom hrani i mnogi od nas možda ne bi mogli imati plaćene račune i osnovno za život da dijaspora po koji put ne pošalje koju paru.
A ni njih tamo život ne pazi, a ni oni tamo ne pruže ruku i uberu s grane pare!
Takve trebamo podržavati i shvatiti da odluka da napustiš mjesto gdje si proveo 20 i više godina iziskuje veliku hrabrost. Ali hrabrost, ne ludost poput ove da se Bakir tim ljudima obrati.
A Bakire, mi smo svjesni da vi gledate sve nekim drugim očima. Ne čuje i ne razumije onaj što ima pare sirotinju, ali se zapitajte barem ko tjera mlade ljude u druge zemlje!
Sada vam dijaspora treba, a kada je odlazila niko se nije pitao zašto idu.
Puštali ste bez ikakvih politika i planova kako da ih zadržite, bez ikakvih komentara, kao da su list koji u jesen opadne, pa nas briga jer će u proljeće drugi da nikne.
Ali ovi ljudi se ne vraćaju! Ovi ljudi imaju svoje živote! Ovi ljudi imaju svoje političare koji se zovu Angela!