Skoro svaki drugi mladi čovjek u Bosni i Hercegovini, ili 47 posto, navodi da razmišlja privremeno ili trajno napustiti zemlju.
Ovo su rezultati novog reprezentativnog istraživanja mladih od 18 do 29 godina, koje je danas objavio Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA).
Predviđa se da je oko 23.000 mladih ili 4 posto mladih u zemlji već poduzelo konkretne korake i da će se vrlo vjerojatno iseliti u narednih 12 mjeseci, pokazalo je istraživanje.
Nezadovoljstvo kvalitetom života u Bosni i Hercegovini glavni je pokretač interesa mladih za odlazak u inostranstvo.
Kako pokazuje istraživanje gotovo 73 posto ispitanika navodi da je životni standard u njihovom neposrednom okruženju stagnirao ili se čak pogoršao.
“Migracija mladih kao takva je dobra stvar: otvara mogućnosti za studiranje i sticanje profesionalnog iskustva u inostranstvu, učenje novih jezika i upoznavanje različitih kultura. Ali mladi se ne bi trebali osjećati prisiljeno da napuštaju svoju zemlju zbog izostanka prilika kod kuće“, naglašava Alanna Armitage, regionalna direktorica UNFPA-e za istočnu Evropu i centralnu Aziju.
“Nadamo se da će rezultati istraživanja biti korisni za informisanje i podršku tekućim naporima vlasti da prošire mogućnosti za mlade u Bosni i Hercegovini i poboljšaju njihovu kvalitetu života i dobrobiti“.
Ovo nije samo pitanje osiguranja da mladi ispune svoj potencijal, već je i ključno za napore Bosne i Hercegovine da osnaži svoju otpornost na demografske izazove s kojima se suočava, dodala je gđa. Armitage.
Iseljavanje je glavni faktor u smanjenju stanovništva Bosne i Hercegovine, za koje se predviđa da će pasti na ispod 1,6 miliona do 2070. godine (sa današnjih 3,5 miliona).
Također pogoršava starenje stanovništva Bosne i Hercegovine i utječe na stopu fertiliteta u zemlji, sa 1,25 djece po ženi koja je već jedna od najnižih u Evropi, jer mnogi mladi u reproduktivnoj dobi zasnivaju porodice u inostranstvu.
Iseljavanju najčešće teži populacija od 18 do 24 godine i muškarci, sa srednjim obrazovanjem, bez posla, bračnog statusa ili oni koji imaju dvojno državljanstvo ili porodicu i prijatelje u inostranstvu.
Općenito, istraživanje je pokazalo da što je stabilnija situacija sa poslom kod mlade osobe, manja je vjerovatnoća da će razmišljati o preseljenju u inostranstvo.
Razlozi zbog kojih mladi navode interes za iseljavanjem su nepovoljni socioekonomski uslovi, velika nezaposlenost mladih, nedostatak kvalitetnih javnih usluga, kao i okruženje koje ne pruža podršku, pored izostanka prilika za lični rast i profesionalni razvoj.
Nepovjerenje u javne institucije je veliko, a više od 70 posto mladih vjeruje da je društvo sistemski korumpirano.
Izvještaj preporučuje niz mjera za poboljšanje kvaliteta života i mogućnosti mladih ljudi u Bosni i Hercegovini, što uključuje politike i aktivnosti za poboljšanje obrazovanja i izgleda za posao, proširenje kvalitetnih javnih usluga i pristupa stanovanju, te vraćanje povjerenja mladih u javne institucije.
Druge predložene mjere uključuju promociju učešća mladih u javnim poslovima i suzbijanje negativnih stereotipa o mlađoj generaciji.
“Mladi nisu homogena skupina, već se razlikuju po svojim karakteristikama, potrebama, iskustvima i težnjama, a svaki napor na državnom i nižim nivoima mora uzeti u obzir te razlike i uključivati mlade ljude kako bi bili efikasni i sigurni da niko nije izostavljen“, ističe John Kennedy Mosoti, predstavnik UNFPA u Bosni i Hercegovini.
“Pružanje mogućnosti i perspektiva mladima mora biti glavni prioritet Bosne i Hercegovine da napreduje usred demografskih izazova s kojima se suočava“.
Istraživanje je provedeno u cilju prikupljanja informacija za izradu Vizije mladih do 2030. godine u Bosni i Hercegovini, kao procesa kojeg će voditi Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine u saradnji s UNFPA i entitetskim ministarstvima nadležnim za mlade, uključujući entitetska vijeća, odnosno savjete mladih.
Vizija mladih do 2030. godine treba ponuditi strateški smjer i predložiti mjere politika za poboljšanje položaja mladih ljudi u društvu, u skladu s Lisabonskom deklaracijom+21 koju je usvojila Svjetska konferencija ministara nadležnih za mlade.