Snijeg koji je padao noć prije i nije davao naznake da će prestati, u februaru 2012. godine zatrpao je Sarajevo.
Radnici, studenti, učenici, ali i svi građani dobro će se sjećati toga dana.
Tada je nastupio kolaps u gradu, nije radio gradski prevoz, a nastava je prekinuta u svim školama, dok su ispiti pomjereni za sedmicu poslije.
Tramvaji su se zaglavili u snijegu, a pojedini građani koji su kasno krenuli kući prespavali su u vozilima gradskog prijevoza, jer su sve sporedne ulice potpuno blokirane.
Snijeg je zatrpavao ulice mnogo brže nego su se one mogle čistiti, a u većini gradova od ranih jutarnjih sati sobraćaj je bio blokiran.
U Sarajevu je tog vikenda palo 107 centimetara snijega, a u Mostaru 87 centimetra. Ovakvo stanje potrajalo je desetak dana, nakon čega se sve vratilo u normalu.
U školama je nastava naknadno nadoknađena, dok se maturanti te godine sjećaju da su tek sedam dana poslije nego planirano završili sve svoje školske obaveze.
Mnogi će pamtiti to i kao godinu, odnosno zimu, kada su se komšije opet ujedinili kao nekada.
Doduše, nekada je to bilo drugačije, nije trebao biti neki povod, dok je 2012. godine povod bio očistiti snijeg sa ulica.
Nisu bile rijetke scene kako komšije uz čašicu vina ili pivo, uz muziku iz auta, uz pjesmu čiste svoje ulice i mahale, a onda druženje kući u toplini doma.
Ne možemo a da se ne zapitamo, da li nam je zaista potrebna katastrofa ili vremenska neprilika da se ujedinimo.