Zajedničkom komemorativnom sjednicom Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća sa područja KS, te polaganjem cvijeća na mjesto stradanja, danas je na dostojanstven način obilježen Dan sjećanja na sve ubijene i ranjene građane u agresiji u periodu 1992-1995. godine i 28. tužna godišnjica stradanja 68 naših sugrađana na pijaci Markale.
Organizatori komemoracije i ove godine bili su Skupština Kantona Sarajevo, Gradsko vijeće Sarajeva i općinska vijeća sa područja KS. Sjednica je počela intoniranjem državne himne Bosne i Hercegovine, učenjem Fatihe i minutom šutnje s ciljem odavanjem počasti žrtvama.
Elvedin Okerić, predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo, podsjetio je da je na današnji dan, prije 28 godina, počinjen stravičan zločin na pijaci Markale.
“Tada je ubijeno 68, a ranjeno 142 naših sugrađana. Najveći masakr građana Sarajeva u protekloj agresiji odabran je kao simbol i obilježavamo ga kao Dan sjećanja na sve nevine građane Sarajeva ubijene tokom opsade Sarajeva. Peti februar 1994. godine je tokom opsade 1992-1995. bio skoro svakog dana, jer je stradalo više od 12.000 građana Sarajeva, od kojih 1.601. dijete“, istakao je u svom kratkom govoru predsjedavajući Okerić.
Nakon toga, najavio je posebno obraćanje uzoritog kardinala Vinka Puljića i zamolio ga da podijeli sa svim prisutnim, ali i čitavom javnosti, svoje misli o stradanju Sarajeva i Sarajlija, kao i njihovom ponosu, o agresiji i odbrani Sarajeva i BiH, te uz riječi iskrenog poštovanja iznio najvažnije činjenice iz bogate biografije prvog bosanskohercegovačkog kardinala.
Kardinal Vinko Puljić je na početku svog obraćanja rekao kako sjećanjem na one kojima je nasilno oduzet život i ranjene, gajimo kulturu života, istovremeno se suprotstavljajući onima koji su agresorskim silama širili “kulturu smrti”.
“Rado sam prihvatio ovaj poziv, jer u sebi osjećam ljudski i vjernički dug prema svima koji su stradali u nemilom ratu. Bio sam svjedok brojnih događaja i nosim sve to u svom srcu“, naveo je kardinal Puljić.
Naglasio je značaj poštivanja žrtava, posebno onih čiji je život nasilno prekinut radi nečije mržnje, “jer iza svake te žrtve nečije srce krvari, trpi i žaluje”.
“Svjedok sam tolike krvi i tolikih suza, jako bih volio na neki način, na zalazu svog poslanja, da izgradimo mentalitet poštivanja žrtava, poštivanja grobova pokojnika, zaustavimo manipulaciju s pokojnima i mržnju kroz rušenje grobova i spomenika. Sve su povijesne kulture znale poštovati groblje, volio bih da i današnja izgradi taj osjećaj“, naglasio je Puljić.
Prisjećajući se momenata iz perioda opsade grada Sarajeva, istakao je kako je upamtio događaj kada jedno malo dijete ranjeno na Dobrinji, a otac ga donio bolnicu, umrlo.
“Otac s boli u srcu izriče dostojanstvenu riječ, ne proklinje, i kaže: ‘Stići će ga suza moga djeteta’. Duboko mi se usjekla ta riječ oca koji je mrtvo dijete držao u rukama, jer ga je zločinac ubio“, s tugom u glasu podsjetio je kardinal.
Prisjetio se i momenta kada je čovjek u jednom od sarajevskih masakara podigao dijete koje je u izgubilo nogu. Puljić je kazao kako noćima nije spavao nakon što je čuo to dijete kako izgovara: “Čiko, zaboravio si moju nogu”.
“Želim podijeliti izraze dubokog poštovanja svima kojima je nasilno život prekinut, jer je vladalo ludilo rata. Zato ne mogu razumjeti ovo ozračje tvrdoglavosti, isključivosti, ne samo kod nas u BiH nego u cijelom svijetu. Oni koji rat zakuhavaju, oni će leđa sačuvati, a mali čovjek će biti žrtva mržnje. Samo budala može željeti rat“, poručio je kardinal Puljić.
Ispričao je kako je tokom opsade u jednom momentu osjetio opasnost da će, kako je rekao, “psihički puknuti”, pa je zamolio da ga odvedu u bolnicu.
“Došao sam u bolnicu, svi su sjedili na hodniku, jer nisu smjeli biti u sobama radi granatiranja. Došao sam do jednog bolesnika kome je granata odnijela pola glave. Upitao sam ga – ljudino, kako si. On mi je odgovorio: ‘Evo dobro, još sam živ’. Ja sam se tada stresao i to me izliječilo. Vratio sam se kući zahvaljujući Bogu i ponavljajući ‘ti si čitav, još možeš hodati, možeš misliti, nemaš razloga kukati’. Zato sam ponovo stekao snagu da se nosim sa izazovima života“, zaključio je kardinal Puljić u svom emotivnom obraćanju.
Nakon ove sjednice, svi učesnici su prisustvovali prigodnom programu sjećanja na sve stradale, te cvijeće na spomen-obilježje na pijaci Markale položili članovi porodica, predstavnici svih nivoa vlasti u BiH, međunarodne zajednice, te nevladinog sektora.
A u okviru spomenutog programa sjećanja svim prisutnima se kratko obratila ministrica za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice KS Ivana Prvulović.
“U vremenu u kojem se širom svijeta retrogradne ideje penju na pozornicu da privuku sljedbenike u kojima se za rad političkih pobjeda pokušavaju kreirati etnički sukobi sa ovog mjesta, 28 godina poslije, potrebno je iznova osuditi monstruozni, anticivilizacijski, zvjerski čin – masakr na pijaci Markale, i poslati poruku da se nikada, nikome ništa slično ne smije ponovo dogoditi“, poručila je ministrica Prvulović.
Ona je i pozvala prisutne da se svako od njih prisjeti svih prekinutih života, boli, poniženja, trauma, porodičnih tragedija, stravičnog stradanja građana Sarajeva i da nikada ne zaborave sarajevski urbicid.
Prije 28 godina, na Markalama su ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Podsjećamo kako je najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe, te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada.
Na tom mjestu se trgovalo prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane i opsadu, uključujući i razmjenu informacija.
Markale su tokom dana opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja, te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava.
Pijaca i zatvorena Gradska tržnica Markale u starom dijelu Sarajeva, granatirane su u dva navrata. Nakon februara 1994. godine, u masakru na samom kraju rata, 28. augusta 1995. godine, kod Gradske tržnice Markale poginula su 43, a ranjena 84 civila.
Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, okončana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Za to vrijeme, oko 350 hiljada stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoružanja, sa položaja smještenih na okolnim brdima. Nisu uspjeli sići i zauzeti grad samo zahvaljujući ogromnoj volji, želji i naporima branilaca, mahom građana koji su se odazvali pozivu za odbranu, te u početku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoružanja, stali na branike grada.
Tokom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete, a preko 50.000 civila je bilo lakše ili teže ranjeno.
Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na grad za vrijeme opsade, dok je zabilježeno da je dana 22. jula 1993. godine na grad ispaljeno rekordnih 3.777 projektila.
Dnevno je na njega u prosjeku ispaljivano 329 granata.
Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) pravosnažno je u martu 2019. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog, i za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva, što je također jedna od tačaka za koje je na doživotni zatvor u junu prošle godine osuđen i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS).
Za ubistva 68 građana Sarajeva i ranjavanje 142 njih osuđen je i komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić. Dragomira Miloševića je Haški tribunal 2009. godine osudio na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu.