Bosansko proljeće prijeti da se zahukta na političkoj sceni.
Početkom aprila u Republici Srpskoj bi mogao stupiti na snagu zakon koji predviđa prelazak državne imovine u vlasništvo Republike Srpske, iako je to jasno u suprotnosti sa Ustavom.
Ustavni sud je naveo da neriješena pitanja državne imovine – na primjer, kasarne, ali i šume – mora rješavati Parlament države Bosne i Hercegovine. Shodno tome, parlament Republike Srpske (RS) nema pravo da jednostavno pripoji imovinu, piše austrijski “Der Standard” u svojoj analizi.
Konkretno, radi se o zakonu o “nepokretnoj imovini”, koji je Skupština RS usvojila 10. februara. Iako su bošnjački predstavnici uložili veto na zakon, Ustavni sud RS ga je odbacio kao “neprihvatljiv”.
Budući da je Ustavni sud BiH trenutno potpuno preopterećen, vjerovatno će proći mjeseci prije nego što sud naloži da se provedba zakona mora zaustaviti dok se ne razjasni ustavnost zakona.
U međuvremenu, međutim, uprava u Republici Srpskoj možda već registruje državnu imovinu kao vlasništvo RS. A to bi moglo imati dalekosežne posljedice. Jer to bi stvorilo pravnu sivu zonu, što je očigledno upravo u interesu političkih elita RS.
Činjenice se moraju stvoriti kako bi se preokret učinio što težim. Zakon o “nepokretnoj imovini” samo je jedan od brojnih zakonskih akata koje je pokrenuo Parlament RS, a svi služe za provođenje dugogodišnjih secesionističkih namjera nacionalističke stranke SNSD pod njenim liderom Miloradom Dodikom.
Među zakonima je i onaj o posebnom tijelu za lijekove u RS, koji je usvojen 20. oktobra, a objavljen u Službenom glasniku 28. decembra, a na snagu će stupiti krajem juna.
Očigledno je namjera bila da se stvori vrijeme za pregovore do tada. Ono što je sigurno jeste da Ustavni sud ne može da razmatra zakon dok ne stupi na snagu. Do tada, RS ima vremena da uspostavi novu vlast.
Zakonska izmjena javne uprave neophodna za to je već stupila na snagu 10. februara. Sa novom ovlasti, RS bi napustila državnu Agenciju za lijekove.
Parlament RS-a, pod okriljem SNSD-a, koji godinama prijeti uništenjem države Bosne i Hercegovine – što je bio i ratni cilj nacionalista u agresiji na BiH 1992-1995 – objavio je 10. decembra niz političkih mjera usmjerenih na otcjepljenje RS.
Među njima je i zakon o stvaranju posebnog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća RS, čime se podriva državni pravosudni savjet. Zajedničko pravosuđe je već godinama trn u oku Dodiku, prenosi Dnevni avaz pisanje Der Standarda.
Prijedlog zakona za VSTV RS odobren je u prvom čitanju u Parlamentu RS 10. februara i zakazan je za javnu raspravu u narednih 60 dana.
Trenutno je predviđeno da zakon stupi na snagu godinu dana nakon objavljivanja u Službenom glasniku. Međutim, ova odredba se lako može promijeniti, a zakon bi mogao stupiti na snagu mnogo prije.
Obim zakonskih izmjena koje je RS najavila u decembru pokriva širok spektar državnih zakona. Već sada je evidentno da su mogućnosti veta u RS-u praktično neefikasne zbog političkog uticaja nacionalista u Ustavnom sudu RS-a.
Međutim, ako se zakoni ne zaustave, u Bosni i Hercegovini će nastati pravni haos, erozija državnih struktura, što će doprinijeti daljoj političkoj destabilizaciji.
Pravni stručnjaci očekuju od Dodika i njegovog SNSD-a da pokrenu dalje zakone o otcjepljenju. U svakom slučaju, nema znakova da su nacionalisti odustali od ambicije da unište državu Bosnu i Hercegovinu.
Očigledno je da u RS postoji i dovoljna pravna ekspertiza, a već duže vrijeme se radi na legalnoj secesiji tog dijela zemlje, a time i na podrivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Vjerovatno najveći izazov u tom pogledu je trenutno preopterećen Ustavni sud države. Za primjer, Ustavni sud još uvijek nije donio odluku o pravnom aktu u RS, prema kojem se ne bi trebao primjenjivati zakon protiv negiranja ratnih zločina i protiv veličanja ratnih zločinaca. Za sada se radi samo o obustavi primjene ovog pravnog akta.
Podsjećamo, bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Incko je 22. jula prošle godine izdao zabranu negiranja ratnih zločina. Ranije se godinama pokušavalo da se takav zakon donese u parlamentu, što je uvijek propadalo zbog otpora nacionalista.
Zbog toga što su ovi nacionalisti – prije svega SNSD – bili protiv zakona o negiranju, donijeli su navedeni pravni akt kako bi još jednom negirali ratne zločine i nekažnjeno veličali ratne zločince u RS.
Od Ustavnog suda je 24. novembra zatraženo da preispita pravni akt u RS. Ali stvar do danas nije ni na dnevnom redu Ustavnog suda. To pokazuje da ni svi drugi zakoni o secesiji opasni za državu Bosnu i Hercegovinu neće biti tako brzo revidirani.
Nacionalisti pod Dodikovim vodstvom, koje podržavaju Srbija i Kremlj, također imaju saveznike unutar Bosne i Hercegovine. To su Hrvatska nacionalistička stranka HDZ Dragana Čovića. Jasno proruski stav Dodika i Čovića nedavno je bio evidentan na sjednici drugog doma bosanskohercegovačkog parlamenta, Doma naroda.
Obojica nacionalista su se usprotivila zahtjevu da Bosna i Hercegovina svoju “politiku, mjere i stavove u potpunosti uskladi sa zvaničnim stavovima EU o agresiji Ruske Federacije na Ukrajinu”. Dodik i Čović su tako glasali protiv sankcija Rusiji i protiv stava EU.
Čović, pak, dobija veliku podršku susjedne Hrvatske, kao i Dodik iz Srbije. Sestrinska stranka HDZ iz Hrvatske lobira u institucijama EU za promjenu Izbornog zakona kako bi HDZ mogao proširiti svoju poziciju vlasti u Bosni i Hercegovini.
Iznad svega, želi osigurati da ubuduće samo predstavnik HDZ-a može sjediti kao Hrvat u državnom Predsjedništvu. Ustav jednostavno predviđa da neko iz “hrvatskog naroda” treba da zauzme jedno od tri mesta.
Trenutno je to političar lijevog centra i nenacionalista Željko Komšić. Tri predsjednika ne predstavljaju etničke grupe u Bosni i Hercegovini; imaju samo nacionalne atribute. S druge strane, etničke grupe su zastupljene u Domu naroda.
Nedavno je Čović čak zaprijetio da će doći do “teritorijalnog preustroja zemlje” ako HDZ ne ispuni svoje želje. Podršku već sedmicama bodija od hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, koji se čak zalaže za odgodu izbora u susjednoj Bosni i Hercegovini kako bi se prethodno izmijenio Izborni zakon. Plenković trenutno pokušava uvjeriti i druge zemlje EU u svoju bosansku politiku.
Posljednjih mjeseci, međutim, propali su svi pokušaji HDZ-a u Bosni i Hercegovini da implementira svoje etnopolitičke interese – koji su, inače, već stari – jer za to nema parlamentarne većine. Izborni savez oko HDZ-a na prošlim izborima 2018. dobio je devet posto glasova.
Podršku Čoviću, međutim, sada pruža i ruski ambasador u Bosni i Hercegovini Igor Kalabuhov. Podržao je koncept Čovića i ostalih nacionalista da su u Bosni i Hercegovini glavni problem tri “konstitutivna naroda” (Bošnjaci, Srbi i Hrvati), odnosno etnizacija naroda, a ne građana.
Kalabukhov je u tom kontekstu kritikovao Nizozemsku. Nizozemska, prije svega izuzetno posvećena europarlamentarka Tineke Strik, posljednjih mjeseci radi na tome da i građani Bosne i Hercegovine ostvare svoja prava.
Oni su zapravo diskriminisani u pasivnom biračkom pravu, jer prednost imaju etnički definisani Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Židovi i druge manjine su također diskriminirani u Bosni i Hercegovini. Ustav je, dakle, trebao odavno biti promijenjen, ali za to u EU jedva da postoji podrška.