Ibrahim Bešon srednovječni je muškarac iz Busovače koji je vjerovatno čitav život posvetio gradnji “nečega” u Bosni i Hercegovini.
Bosna i Hercegovina, naša država, zahvalila mu je tako što je i trećeg sina ispratio u tuđinu.
Njemačka je zemlja gdje će njegovi najmiliji graditi svoj život i sve ono o čemu je Ibrahim nekada vjerovatno maštao u Bosni i Hercegovini.
Na društvenim mrežama da je i tužan i sretan jer ispraća i trećeg sina u inostranstvo, posljednjeg koji se nalazio u BiH. Ovakve situacije u BiH, čini se, postaju svakodnevnica.
“Tužan sam jer ispraćam posljednjeg to jest trećeg sina. A sretan što ide negdje dalje odavdje. On odlazi i ostavlja za sobom ženu koja očekuje porođaj.
U njenoj trudnoći od devet pregleda i kontrola dva je samo obavila u bolnici, a sve ostale u privatnoj ordinaciji kod iste doktorice koja je iz bolnice uputi sebi u privatnu ordinaciju. Ne želim da mi djeca i unučadi žive u takvom društvu“, poručio je Bešo.
Kaže da je očuvao čast u ratu i dva puta je prolio svoju krv.
“A sinovi će očuvati čast sada u miru. Otjeraše ih oni koji nisu časti imali u ratu, a nemaju ni sada u miru. U ratu su sakupljali milostinju i sergije po svijetu koristeći hodžu kao prevodioca.
A sada koriste hodžu i muderiza za sakupljanje glasova po svijetu. I govoreći da je vrlo bitno da se dijaspora registruje. Čak kaže muderiz ko se ne registruje da je udario na šehide i našu borbu“, kazao je Bešo.
Dodao da nije baš tako te da za 25 godina mu nije povećana invalidnina ni 1KM.
“Djeco moja, sinovi moji budite ponosni na sebe, na svoje roditelje i porodicu svoju. Babo i mama su ponosni na vas. I sve vam u životu halalimo. Samo jedno vam ne bi halalili ako bi glasali za munafike zbog kojih ste morali otići.
Onaj ko poznaje Rasima zna da vrijedi za 10 radnika njemu nema ravnog u poslu. Što kaže moj jaran Derviš Garanović Rasima nema čitav svijet“, zaključio je Bešo.