Godišnjica smrti Izeta Nanića, legendarnog komandanta 505. Bužimske brigade V korpusa

Izet Nanić, koji je rođen 4. oktobra 1965. godine, je bosanskohercegovački vojnik i šehid poznat kao komandant 505. Bužimske brigade V korpusa Armije RBiH.

Četiri godine se borio za slobodu Republike Bosne i Hercegovine i njenih građana.

Izet Nanić je rođen u Bužimu, od majke Rasime i oca Ibrahima kao drugi od sedam sinova.

Osnovnu školu je završio u Bužimu sa odličnim uspjehom, a srednju vojnu (opštu) školu završio je u Zagrebu 1984. godine.

Po završetku srednje škole upisuje Vojnu akademiju u Beogradu (smijer RV PVO) gdje provodi dvije godine (1984-1986) te jednu godinu u Sarajevu, da bi Vojnu akademiju završio u Zagrebu 1987. godine.

Svoje službovanje u bivšoj JNA, kao poručnik RV PVO, provodi u Kragujevcu da bi nakon četiri godine rada prozreo je namjere velikosrpske politike i napustio već kompromitiranu JNA početkom 1992. godine.

Nakon napuštanja JNA dolazi sa porodicom u rodni Bužim, gdje uzima aktivno učešće u organizaciji odbrane i formiranju prvih vojnih jedinica. Formirao je ŠTO, a 01. augusta 1992. godine, postavljen je na dužnost komandanta ŠTO Bužim.

Osnivač je 105. Bužimske udarne krajiške brigade koja je formirana 15. augusta 1992. godine (kasnije 105. BUMB – 505. Viteška mtbr).

Brigadu je vodio uspješno kroz brojne bitke i brilijantne pobjede, te su izgradili specifičnu brigadu sa prepoznatljivim i jedinstvenim načinom ratovanja.

Formirao je specijalne jedinice (ČSN-BSN “Hamza” i DIV “Gazije” koje kroz brojne bitke izrastaju u najbolje jedinice 5. korpusa i Armije BiH).

Izet Nanić je pao kao šehid u borbi za slobodu Republike Bosne i Hercegovine i njenih naroda od agresije SR Jugoslavije, Republike Hrvatske i njihovih lokalnih najamnika kao secesionističkog pokreta Abdića.

Bužimljani i Krajišnici su njemu i bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini blizu Bužima.

Jedinice 5. Korpusa, uporedo s “Olujom” u Hrvatskoj, započele su akcije oslobađanja teritorija. Bužimska 505. viteška brigada, na čelu s Izetom Nanićem, razbila je neprijateljske linije na Čorkovaći i krenula prema Dvoru na Uni.

Samo nekoliko sati prije konačne deblokade u rejonu Vijenca iz zasjede je ubijen komandant Izet Nanić.