Predizborni cilj vladajuće koalicije u Republici Srpskoj da ima dvije trećine u Narodnoj skupštini, u ovom trenutku, nije dostignut.
Međutim, niko ne isključuje priključenja nekih stranaka izvan koalicije ili pojedinaca, piše u analizi na portalu Srpskainfo.
Narodnu skupštinu čine 83 poslanika, od kojih se 63 bira direktno, dok 20 ulazi sa kompenzacionih lista.
Prema nepotpunim rezultatima izbora, stranke vladajuće koalicije SNSD, SP, Demos, NPS, US, NDP vrte se nešto iznad 45 poslanika, što je daleko ispod sigurnih 56 glasova, koliko čini dvije trećine.
Međutim, sve je još neizvjesno, kako glasovi putem pošte, tako i mogućnost da se neke stranke, koje sada nisu dio koalicije, poput DNS ili SPS, priključe vlasti, čime bi se većina približila ciljanom broju, ili bi ga čak prestigla.
Zbog čega je neophodna dvotrećinska većina? Prema Ustavu, ona je potrebna u nekoliko slučajeva, poput donošenja Ustava RS ili izmjene postojećeg najvišeg pravnog akta.
Drugi slučaj, mnogo bliži svakodnevnoj političkoj praksi, jeste da su dvije trećine poslanika neophodne da bi potvrdile veto nove članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željke Cvijanović.
Kako piše Srpskainfo u svojoj analizi, za očekivati je da će Cvijanović vrlo često u NSRS-u biti potrebna zaštita od preglasavanja u Sarajevu, prilikom odlučivanja iz oblasti spoljne politike i odbrane.
U suprotnom, njen mandat mogao bi da bude Pirova pobjeda, osim ako joj opozicija u NSRS-u ne priskoči u pomoć, što je politički nesigurna opcija.
Predsjednik Ujedinjene Srpske, Nenad Stevandić, ipak, smatra da nema potrebe da se robuje varijanti da vlast mora da ima dvije trećine, ubijeđen da po vitalnim nacionalnim pitanjima ne može biti „tolike razlike“.
“Jedino ako ta pitanja pretvorimo u politička pitanja, čega se gnušam, e onda imamo problem. Ako se zdravo ponašamo, ne znam zašto bi se nacionalna pitanja dijelila na poziciona i opoziciona. Ako se to desi, to je jedini pravi problem”, kaže Stevandić.
Ipak, upravo to se desilo pri kraju mandata Milorada Dodika u Predsjedništvu BiH, jer je tri ili četiri puta u NSRS-u ostao bez potrebne podrške.
“Tačno je da se to dešavalo, ali ja mislim da smo svi dovoljno svjesni da se toga u budućnosti manemo”, dodaje Stevandić za Srpskainfo.
Poslanik SNSD-a, Srđan Mazalica, misli da o ovome treba razgovarati sa strankama opozicije, iako ne vjeruje da su aktuelna rukovodstva SDS-a i PDP-a sagovornici za takvu temu.
Mazalica se uzda da neke druge stranke i pojedini poslanici mogu da budu sagovornici na temu zaštite interesa ovog bh. entiteta u narednom periodu, kada je u pitanju preglasavanje člana Predsjedništva BiH iz RS.
“Budući da je Željka Cvijanović, kao i u prethodnom periodu Milorad Dodik, suprotstavljena dvojici zapravo bošnjačkih članova Predsjedništva BiH, treba očekivati da i u narednom periodu jedan od najozbiljnijih udara na Republiku Srpsku bude upravo preglasavanjem srpskog člana Predsjedništva.
I ono što bi bilo važno za SNSD i naše koalicione partnere jeste da obezbijede da postoji stabilna dvotrećinska većina u Narodnoj skupštini, kojom bi se obezbijedila većina za veto koji bude uložila Željka Cvijanović.
Ali da to bude na način da druga dva člana Predsjedništva znaju da će ona uvijek imati tu većinu kada joj zatreba i da im ne pada na pamet da je preglasavaju, kao što je to polazilo za rukom Džaferoviću i Komšiću u proteklih godinu i po dana Dodikovog mandata”, kaže Mazalica za Srpskainfo.
Politički analitičar Nebojša Tojagić očekuje da će “praksa preglasavanja” u državnom predsjedništvu biti nastavljena.
Međutim, on smatra da će nepostojanje dvotrećinske većine u Narodnoj skupštini biti manji problem u odnosu na druge političke probleme.
“Postizborna trakavica oko izbora predsjednika RS očito će biti nastavljena i nakon kontrolnog prebrojavanja glasova. To će se odraziti i na formiranje nove vlade, ali i na već poljuljane odnose između vlasti i opozicije koji se iz dana u dan dodatno udaljavaju.
Zbog svega izrečenog i silnih optužbi teško je za očekivati bilo kakvu saradnju srpskih stranaka u Banjaluci i u Sarajevu. Mi sada imamo dva bloka – jedni su za druge lopovi, a drugi za prve izdajnici i plaćenici. Uz sve to nijedna opcija nema izlaznu strategiju”, ocjenjuje Tojagić.