Osuđeni za zločine na Alipašinom Polju upućeni na izdržavanje kazne

Nakon što im je prvobitno odgođeno izdržavanje kazne na određeno vrijeme zbog zdravstvenog stanja, Senad Džananović i Edin Gadžo su upućeni na izdržavanje zatvorske kazne od ukupno 16 godina zatvora za zločine počinjene nad srpskim civilima u sarajevskom naselju Alipašino Polje, potvrđeno je iz Suda Bosne i Hercegovine.

Državni sud je Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) potvrdio da je Džananović upućen na izdržavanje zatvorske kazne krajem oktobra, a Gadžo krajem novembra.

Ranije je bilo riječi u medijima kako je Džananoviću i Gadži bilo odgođeno izdržavanje zatvorske kazne zbog zdravstvenog stanja.

Apelaciono vijeće je u martu ove godine potvrdilo prvostepenu presudu iz juna 2021., prema kojoj su Džananović i Gadžo osuđeni kao pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) “Stela” i specijalnih jedinica Armije Republike Bosne i Hercegovine (ABiH) pod komandom Jusufa Juke Prazine i Samira Kahvedžića Kruške.

Džananović je osuđen na 11 godina, a Gadžo na pet godina zatvora.

Oni su proglašeni krivim za učešće u nezakonitom zatvaranju u objektima TO-a “Stela” na Alipašinom Polju, gdje je u periodu od maja do augusta 1992. više od 100 civila srpske nacionalnosti držano u nehigijenskim i ponižavajućim uslovima, te podvrgnuto ubistvima, nečovječnom postupanju, silovanjima, nestancima, mučenju i odvođenju na prinudni rad.

Džananović je proglašen krivim po 20, a Gadžo po 11 tačaka optužnice, dok je za 24 tačke optužnice izrečena oslobađajuća presuda.

Za dvije tačke optužba je odbijena jer je Džananović već osuđen za ta djela 1994. godine.

Džananović je osuđen za niz slučajeva premlaćivanja, kao i za silovanje svjedokinja “A” i “B”.

Džananović i Gadžo su zajedno proglašeni krivim za zlostavljanje Mirka Jovanovića, kojega su u prostorijama mesnice okačili na kuku i udarali.

Gadžo je proglašen krivim da je u nekoliko slučajeva pomagao u nezakonitom zatvaranju civila, prevozeći ih od njihovih stanova do zatočeničkih objekata.

Osuđen je i zbog odvođenja na prinudne radove, kao i udaranja nekih zatočenika. Jedan od tih slučajeva je udaranje nogom u stomak Koste Kosovića, koji je tražio medicinsku pomoć.

Prema presudi, Sudsko vijeće je ocijenilo da van razumne sumnje nije dokazano da je Džananović bio de facto upravnik zatočeničkih objekata, kao ni da je Gadžo izdavao određena naređenja drugima.