Poznati srebrenički novinar Nihad Nino Ćatić poslao je svoj posljednji izvještaj preko radioamaterske veze tačno desetog jula 1995. godine.
Ovaj hrabri hroničar zabilježio je stravično stradanje svojih sugrađana ne samo kroz dramatične informativne izvještaje već i kroz svoje emotivne stihove.
Povratak u domovinu i ratno izvještavanje
Nihad Nino Ćatić rođen je 1969. godine u Srebrenici gdje je uspješno završio osnovno i srednje obrazovanje.
Svoj akademski put nastavio je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu a u svoj rodni grad vratio se 1992. godine kako bi sa porodicom proslavio Bajram.
Nažalost tu ga je zatekao početak ratnih sukoba, a u narednom teškom periodu sve do 1995. godine on je neumorno izvještavao o svim ratnim dešavanjima putem radioamaterske opreme.
Posljednji apel za spas pred očima cijelog svijeta
Njegov posljednji radijski izvještaj emitovan je samo jedan dan prije stravičnog genocida u Srebrenici.
Ovaj očajnički poziv u pomoć u međuvremenu je postao vječni simbol posljednjeg apela koji su stanovnici ovog malog istočnobosanskog mjesta uputili međunarodnoj zajednici i Ujedinjenim nacijama.
“Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu. Poginuli i ranjeni neprestano se dovlače u bolnicu. Nemoguće je opisati. Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padnu na ovaj grad. U bolnicu je trenutno doneseno 17 poginulih, 57 teže i lakše ranjenih.
Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima? Ovo je nečuven zločin koji se izvodi nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici. Populacija u ovom gradu nestaje. Da li iza svega stoji Yasushi Akashi, Boutros Ghali ili neko drugi, bojim se da za Srebrenicu više neće biti bitno“, kazao je tada Nino.
Tragična sudbina porodice i smrt majke Hajre
Njegova majka Hajra svojevremeno je ispričala kako je Nino tog kobnog desetog jula uveče došao kući i rekao roditeljima da se odmah spreme za odlazak u Potočare.
On je tom prilikom odlučio da zajedno sa svojim drugovima krene kroz šumu prema slobodnoj teritoriji.
Dok je Nino otišao sa prijateljima njegovi roditelji Hajra i Junuz stigli su u bazu Ujedinjenih nacija. Tamo su pripadnici Vojske i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske nasilno odvojili Junuza od supruge.
Hajra je uspjela stići do Tuzle dok su posmrtni ostaci njenog supruga pronađeni, identifikovani i konačno ukopani 2005. godine.
Nihad Nino Ćatić nažalost nikada nije pronađen, a njegova majka Hajra preminula je u novembru 2021. godine ne dočekavši istinu o svom hrabrom sinu.
Poezija ispisana suzama Čežnja za slobodnom Bosnom
Tokom najtežih ratnih godina Ćatić je pored drame pisao i poeziju u kojoj je vjerno opisao stravična stradanja i nade Srebreničana.
Među njegovim najpoznatijim djelima posebno se ističe pjesma pod nazivom “Čežnja za slobodnom Bosnom” čije stihove prenosimo u cjelosti:
Tamni vilajet
Tepaše ti pakosni!
I svi Đerzelezovi putevi,
sad se s našim susreću.
Tvoji nemiri
i duh Zmaja Gradačanskog
još u nama žubori.
I Drine i Neretve
Stupaju tvoje nemani.
Tamni vilajet
Pakosću odzvanja Tamo daleko?!
Visovi licemjerni
Kao da šapuće Lijepa Naša!
Vjera u Kuduza;
U plamen, u prkos;
Neće Oni pokolebati.
Zbog Tvoje planinske prirode;
I mog Grada od Srebra;
Iskrica života još venama mili.
EX PONTO mi ne da zaspat’;
Lelek za Tobom u meni cvili.
Plači majko, plači kćeri;
Nek’ Vaše suze Drinu obuzmu.
Ti, Posljednja si granica naša
Naših snova i postojanja.
Moj Grad od Srebra
Tukle su avetinjske kiše…
Oazo naša;
Al’ sjaj Ljiljana u Tebi diše.
Posljednja granica;
I kao da te vode nizvodno…
Al’ Ferman će stići;
I mač će njihov u užarenom kotlu Tvom se rastopiti!!!