Širenje koronavirusa dovodi mnoge do pretpostavke da će ovogodišnji hadž biti otakzan, prenosi Aljazeera Balkans.
Već stoljećima, otkad je obred hadža propisan muslimanima 9. godine po Hidžri, brojni hodočasnici iz cijelog svijeta slijevaju se svake godine u Meku i posjećuju Časni harem kako bi obavili petu islamsku dužnost.
Međutim, još od osvita islama, islamski svijet svjedočio je teškim okolnostima u kojima su muslimani bili spriječeni ići na hadž zbog straha od nevolja na putu u određenim periodima ili u vrijeme kada su Karmati, šiitska grupa, preuzeli kontrolu nad Haremom te opstruirali obavljanje te dužnosti nekoliko godina.
Iako je obavljanje hadža obaveza svakom zdravom i punoljetnom muslimanu kada za to stekne uvjete, ta dužnost nije mogla biti obavljena u nekim sezonama zbog nedostatka sigurnosti, straha od epidemija i bolesti, problema na putu i izuzetne skupoće.
U nekim od tih slučajeva hadžije iz mnogih krajeva svijeta nisu mogle prisustvovati obredima, a broj hodočasnika bio je izrazito mali. Stoga ćemo se osvrnuti na godine u kojima hadžije nisu mogle doći u Meku zbog epidemija i straha od zaraznih bolesti.
Imajući u vidu da se situacija s koronavirusom trenutno pretvorila u međunarodnu krizu, čiji se kraj ne nazire, mnogi očekuju da će ovogodišnji hadž biti otkazan kako bi se izbjegle ogromne tragedije koje su se znale događati u ranijim sezonama hadža.
Približno 8.000 ljudi umrlo je 1814. od epidemije kuge u području Hidžaza, što je dovelo do obustavljanja obavljanja hadža u godini kuge.
Epidemije su izbile i 1837. za vrijeme hadža, a trajale su sve do 1892.
U tom razdoblju svakodnevno su umirale hiljade hodočasnika.
Prva epidemija kolere počela je u 19. stoljeću, između 1817. i 1824, i bila je poznata kao “azijska kolera”.
Izbila je u indijskom gradu Kolkati, a zatim se proširila po svim dijelovima jugoistočne Azije, na Bliskom istoku, istočnoj Africi i obali Sredozemnog mora.
Iako se kolera ranije više puta pojavljivala u Indiji, u tom periodu bolest se proširila još dalje te doprla do Kine i Sredozemnog mora.
Prije nego što je bolest obuzdana, za sobom je ostavila stotine hiljada mrtvih, uključujući i brojne britanske vojnike.
U tom razdoblju hiljade hodočasnika umrle su od epidemije kada se zaraza preselila iz glavnog žarišta u istočnoj i južnoj Aziji na hodočasničke rute i u Meku.
Godine 1831 (1246. po Hidžri) ta zarazna bolest ponovo se proširila iz Indije, odnoseći živote mnogih hodočasnika.
Sve do 1840. sezone hadža svjedočile su povremenim epidemijama, kao i od 1846. do 1850.
Brojni umrli sahranjeni u Meki
U prvoj godini tzv. perioda četvrte pandemije kolere u 19. stoljeću (1863–1875), tj. 1863 (1280. po Hidžri), bolest je odnijela desetke hiljada života u Hidžazu i širom Bliskog istoka.
Potom se prenijela i do Rusije, Evrope i Afrike, gdje je odnijela još ljudskih života, posebno u Zanzibaru.
Samo nekoliko godina kasnije žarišta kolere postali su i gradovi u Evropi, Rusiji, pa čak i u Sjevernoj Americi.
Tokom 1858. i 1864. Egipat je dao doprinos u pokušajima da se obuzda širenje zaraze, osiguravajući ljekarski kadar i karantin.
Izbijanje epidemije 1892. poklopilo se sa sezonom hadža, pa su brojni umrli sahranjeni u Meki.