Pandemija COVID-19 je bila odličan okidač da pokaže sve nedostatke unutar turističke realnosti Bosne i Hercegovine.
Nepostojanje adekvatnih zakona, neuređenost turističkih destinacija, neiskorišten turistički potencijal gradova i sela, loša infrastruktura, nedovoljan inspekcijski nadzor, samo su neki od razloga zbog kojih se ovaj sektor teško može u potpunosti oporaviti od ekonomske štete koju sa sobom donosi bilo koja pandemija, ali i inflacija koja je sve prisutnija i u svijetu i u Bosni i Hercegovini.
Razvoj turizma u Bosni i Hercegovini se mora oslanjati na dostupne informatičko-tehnološke resurse kojima raspolažemo, ali koje evidentno ne koristimo na pravi način.
Virtualna stvarnost (VR – virtual reality) omogućava navigaciju i pregled trodimenzijalnog svijeta u realnom vremenu, kojim se može poboljšati cjelokupno iskustvo putnika.
Virtualna stvarnost omogućuje istraživanje određenog turističkog mjesta bez fizičkog putovanja.
To nikako ne može zamijeniti osjećaj pravog putovanja, ali može zainteresovati veći broj ljudi da se odluče da posjete određenu destinaciju, što je odličan način promocije turističkog potencijala i urbanih i ruralnih područja Bosne i Hercegovine.
Pored virtualnog obilaska određene destinacije, postoji mogućnost i za izradom aplikacija koje će osigurati hotelima da u sklopu svoje ponude uvrste i virualni obilazak njihovih smještajnih kapaciteta, restoranima prezentaciju njihovih najukusnijih jela, a turističkim agencijama mogućnost da zagolicaju maštu budućim posjetiteljima i da ih odvedu na testne izlete i atrakcije koji će pomoći turistima da bolje isplaniraju i iskoriste svoje dragocijeno vrijeme odmora.
Sa ekonomskog aspekta, virtualna stvarnost može u mnogome pokrenuti i nove rezervacije, jer turista je skloniji rezervisati neki izlet, večeru u restoranu, posjetu muzeju ili smještaj u hotelu ukoliko prethodno ima što bolju predodžbu o tome.
Virtualna stvarnost otvara vrata u svijet osobama koje zbog fizičkih ili psihičkih zdravstvenih smetnji ili zbog određenog invaliditeta nisu u stanju posjetiti određenu turističku destinaciju.
Sa druge strane, postoje destinacije kojima turistički obilasci pričinjavaju znatnu štetu, poput vodopada Skakavac u sklopu Nacionalnog parka “Sutjeska” i srca prašume Perućica za čiju se posjetu od nedavno ulaz naplaćuje 1.000 KM kako bi se što više ljudi na taj način demotivisalo da dođu u njegov obilazak.
Virtualni turizam i virtualna stvarnost mogu biti odlično rješenje za ovakve turističke destinacije, a sličan primjer je vođenje virtualnih tura u Lascauxu, špilji u Francuskoj koja ja poznata po svojim paleolitskim slikama na stijeni gdje su posjete za turiste zabranjene još od 1963. godine, ali kroz virualnu šetnju je turistima omogućeno da svakodnevno “borave” u ovoj špilji.
Bitno je istaći činjenicu i da je koncept virtualne stvarnosti prihvaćen i poželjan i u drugim sektorima, poput proizvodnje i virtualnog prototipiranja, medicine, vojne obuke i simulacija, obrazovanja, virtualne šetnje kroz arhitektonske građevine i slično.