Obzirom na različitosti u režimima testiranja u svijetu, prave stope smrtnosti i hospitalizacije usljed koronavirusa nije lako potvrditi, piše njujorški magazin Intelligencer, javlja Patria.
Međutim, modeliranje koje su izveli istraživači Univerziteta u Oxfordu moglo bi rezultirati dobrim vijestima, čak i ako one na prvu ne zvuče tako dobro.
Naime, prema hipotetskom modeliranju oksfordske laboratorije za razvojnu ekologiju infektivnih bolesti, polovina populacije Velike Britanije je možda već zaražena koronavirusom.
Ukoliko popratne studije potvrde ovo modeliranje, pokazat će se da je samo minorni dio zaraženih zahtijevao hospitalizaciju, dok je velika većina imala samo blaže simptome, ako uopće i to.
The Intelligencer dalje piše da su u matematičkom eksperimentu istraživači promatrali populaciju koja ima rizik za težu infekciju. Dok stopa rizika od 0,1 posto sugerira visok broj zaraženih – sugerirajući niže stope hospitalizacije i smrtnosti – stopa viša od 1 posto implicira mogućnost da se virus pokaže većom prijetnjom na nivou cjelokupne populacije.
U prvom scenariju gdje je stopa 0,1 posto, koronavirus je stigao najkasnije sredinom januara i širio se još uvijek neotkriven cijelih mjesec dana prije nego što su potvrđeni prvi slučajevi.
Na temelju epidemiološkog SIR modela (podložnost-inficirani-oporavak) koji se uobičajeno koristi u epidemiologiji, sa podacima iz izvještaja o broju slučajeva i smrtnih ishoda u Velikoj Britaniji i Italiji, istraživači su ustanovili da bi početna strategija britanske vlade koja podrazumijeva sticanje ‘kolektivnog imuniteta’ mogla biti utemeljena.
Šef tima istraživača Sunetra Gupta tvrdi kako je ‘iznenađen nekvalificiranim prihvatanjem Imperial modela’ referirajući se na akademski izvještaj koji predviđa smrtni ishod od 250.000 ljudi u Velikoj Britaniji ukoliko vlada sprovede plan suzbijanja virusa ‘ali ga se ne otarasi u potpunosti’.
Početkom ove sedmice, u Britaniji je bilo 8.077 zaraženih (od 90.436 testiranih), sa 87 smrtnih ishoda.
Provjeravajući ovu procjenu, oksfordski tim sada radi sa timovima univerziteta Cambridge i Kent kako bi započeli testiranje antitijela u svrhu da se utvrdi na kojem stepenu epidemije se trenutno nalazimo, kazao je Gupta za Financial Times.
Opći medicinski značaj testiranja antitijela naglašava i Laurie Garrett, dobitnik Pulitzerove nagrade koji izvještava o infektivnim bolestima:
“Najvažnije od svega je da test služi kao alat javnog zdravstva. Kad bi imali test na antitijela, mogli bismo testirati stanovništvo New Yorka i utvrditi koliko ih je imalo ili upravo ima virus u tijelima. Pošto znamo da ovaj virus nikada ranije nije bio u ljudskom tijelu, svi koji u sebi imaju antitijela protiv virusa su znači bili izloženi još od januara”.
“Kada bi mogli proizvesti test na antitijela u masovnim količinama – a znam da se na tom upravo radi – i staviti ga u komercijalnu upotrebu, to bi moglo promijeniti cjelokupni pogled na pandemiju”, objašnjava Garrett i dodaje:
“Ono što bi bilo sada dobro znati je koliko ljudi koji su imali upalu pluća od januara su zapravo imali koronu? Odgovor na to pitanje bi napravilo razliku na političkom nivou. Ako smo iznenada zapazili porast broja slučajeva skrivene upale pluća od sredine februara, to bi nam pokazalo da smo u velikoj nevolji; da je ovo kod nas poput Italije; da ćemo se suočiti sa astronomskim skokom zaraze i da će naše bolnice biti prepune. Suprotno tome, ako bi se našao isti broj slučajeva u uzorcima od 1. januara, to bi nam pokazalo da, uredu, postepeno se razvija ali ne moramo zatvoriti svaku osobu u New Yorku, možda bi mogli izravnati liniju, što pravi ogromnu razliku u pogledu našeg pristupa koji ne bi morao biti tako drastičan”, podvlači Garrett.
Iako Oxford model djeluje obećavajuće, kao i sve druge studije koje istražuju koronavirus, treba mu prići s oprezom. Naime, ako testiranje antitijela ne potvrdi saznanja epidemiologa, modeliranje bi moglo značajno ugroziti mjere društvenog distanciranja koje stručnjaci javnog zdravstva smatraju vitalnim za zaustavljanje širenja koronavirusa. Ako ništa, ova inicijativa podvlači potrebu za odgovarajućim nivoom testiranja kako bi vlade povlačile poteze koji odgovaraju realnim stopama zaraze i hospitalizacije, piše Intelligencer.