Na nalogu Anasa al-Šarifa, novinara Al Jazeere koji je ubijen u Gazi, na mreži X objavljena je njegova posljednja poruka, napisana 6. aprila 2025. godine, s namjerom da bude podijeljena u slučaju njegove smrti.
U njoj se oprašta od voljenih, pozivajući na “oslobađanje” Palestine i njenog naroda.
Njegovu poruku prenosimo u cjelosti:
– Ovo je moja oporuka i moja posljednja poruka. Ako ove riječi dođu do vas, znajte da je Izrael uspio ubiti me i utišati moj glas. Najprije, neka je mir, Allahova milost i blagoslov na vas.
Allah zna da sam dao svaki trud i svu svoju snagu da budem oslonac i glas svome narodu, otkako sam otvorio oči u sokacima i ulicama izbjegličkog kampa Džabalija. Moja nada je bila da mi Allah produži život kako bih se s porodicom i voljenima vratio u naš prvobitni grad, okupirani Asqalan (al-Madždal).
Ali Allahova volja je bila ispred moje, a Njegova odluka konačna. Prošao sam kroz bol u svim njenim oblicima, okusio patnju i gubitak mnogo puta, ali nikada nisam oklijevao prenijeti istinu onakvu kakva jeste, bez iskrivljavanja i laži – kako bi Allah svjedočio protiv onih koji su šutjeli, koji su pristali na naše ubijanje, koji su gušili naš dah i čija srca nisu zadrhtala nad razbacanim ostacima naše djece i žena, ne čineći ništa da zaustave pokolj kojem je moj narod izložen već više od godinu i po.
Povjeravam vam Palestinu – dragulj u kruni islamskog svijeta, otkucaj srca svakog slobodnog čovjeka na svijetu. Povjeravam vam njen narod, njenu nevinu i napaćenu djecu, koja nikada nisu imala priliku sanjati niti živjeti u sigurnosti i miru. Njihova čista tijela smrskana su pod hiljadama tona izraelskih bombi i projektila, rastrgana i razbacana po zidovima.
Pozivam vas da ne dopustite da vas okovi ušutkaju, niti granice zadrže. Budite mostovi ka oslobađanju zemlje i njenog naroda, sve dok sunce dostojanstva i slobode ne svane nad našom ukradenom domovinom. Povjeravam vam brigu o mojoj porodici. Povjeravam vam moju voljenu kćerku Šam, svjetlo mojih očiju, koju nikada nisam stigao gledati kako odrasta, onako kako sam sanjao.
Povjeravam vam mog dragog sina Salaha, kojeg sam želio podržati i pratiti kroz život dok ne ojača dovoljno da ponese moj teret i nastavi misiju.
Povjeravam vam moju voljenu majku, čije su blagoslovljene dove bile moja tvrđava i čije me svjetlo vodilo putem. Molim Allaha da joj podari snagu i nagradi je na najbolji način zbog svega što je učinila za mene.
Povjeravam vam i moju životnu saputnicu, moju voljenu suprugu Umm Salah (Bajan), od koje me rat razdvojio na mnoge duge dane i mjesece. Ipak, ostala je vjerna našem zavjetu, čvrsta poput stabla masline koje se ne savija – strpljiva, oslonjena na Allaha, noseći teret u mojoj odsutnosti svom snagom i vjerom.
Pozivam vas da budete uz njih, da im budete oslonac nakon Allaha Uzvišenog. Ako umrem, umirem postojan na svojim principima. Svjedočim pred Allahom da sam zadovoljan Njegovom odredbom, siguran u susret s Njim i uvjeren da je ono što je kod Allaha bolje i vječno.
O Allahu, primi me među šehide, oprosti mi prošle i buduće grijehe i učini moju krv svjetlom koje će osvijetliti put slobode mom narodu i mojoj porodici. Oprosti mi ako sam zakazao i molite se za mene s milošću, jer sam održao svoj zavjet i nikada ga nisam prekršio niti izdao.
Ne zaboravite Gazu… I ne zaboravite mene u svojim iskrenim dovama za oprost i primanje – napisao je Anas al – Šarif u finalnoj poruci.