Bosna i Hercegovina se ponovo susreće sa naglim rasto zaraženih osoba novim sojem koronavirusa, međutim javnost postaje sve više sumnjičava u tačnost podataka koje nadležne institucije plasiraju.
Vrlo su česte objave na društvenim mrežama gdje javnost iznosi informacije da određeni ljekari plaćaju da pacijenti “pristanu” da dobiju pozitivan nalaz na koronavirus.
Kao i uvijek, sredina između javnosti i nadležnih institucija su novinari. Upravo su oni ti koji imaju najviše informacija, što je razumljivo, jer upravo oni su zaslužni što javnost dobija stvarnu sliku u pravom vremenu. Informacije se prenose objektivno, bez ličnih interesa ili zauzimanja stavova i biranja strana. Uvijek ima “ali”, pa i u ovom slučaju. Šta se dešava kada se isključe redakcijski računari?
Pitali smo eminentne novinare koje je njihovo mišljenje o tačnosti podataka koje nam zvanične institucije plasiraju, da li smatraju da institucije manipuliraju brojem zaraženih osoba.
Novinari imaju pravo sumnjati u tačnost podataka
Rasim Belko, novinar agencije Patria, za Sarajevsku seharu, je dao svoj primjer kako su nadležni odgovarali na pitanja i šta on misli o podacima o koronavirusu. Kako ističe, novinari imaju puno pravo smatrati da podaci koji su iznošeni u javnost nisu tačni.
“Činjenica da su u prvim danima pandemije, određene odgovorne osobe u kriznim štabovima isticale kako su podatke iz perioda novembar 2019. – februar 2020. godine, morali kriti od javnosti zbog velikog broja oboljelih od različitih vidova gripe, kao novinari i građani imamo pravo smatrati da ni tokom stanja nesreće (epidemije COVID-19) nisu iznosili tačne podatke.
Tokom epidemije, kolege iz drugih redakcija, kao i mi iz Patrije smo postavljali pitanja o tim podacima i o onom što je građane iritiralo u svemu tome, ali smo dobivali šture informacije, a često nam nije odgovarano na pitanja, iako smo ih slali i po 3 sata ranije.
Primjerice, pitao sam direktora Zavoda za javno zdravstvo FBiH i člana Kriznog štaba o broju umrlih tokom marta i dijela aprila (stanje nesreće) i da to uporedi sa smrtnošću u istim mjesecima prošle godine. Odgovor nisam dobio, ali sam za mart sam provjerio i utvrdio da je manje ljudi u FBiH umrlo u martu 2020. nego u istom mjesecu 2019. godine“, pojasnio je Belko.
Dodaje da se postavlja pitanje kako je naprasno smanjen broj zaraženih, ali i da vjeruje da će neka nezavisna institucija istražiti i otkriti šta se sve dešavalo za vrijeme pandemije.
“Istovremeno su priče o strašnom scenariju poslužile za zatvaranje privrede, pritvor građana, naročito maloljetnih i onih stariji od 64 i slično. Također, postavlja se pitanje kako je odjednom smanjen broj zaraženih, skoro pa preko noći, ako je to toliko zarazna i opasna bolest – virus. Federalni, ali i drugi nivoi vlasti su očito na početku pandemije bili isprepadani, pa se opravdano može sumnjati da su prikazivali veći broj zaraženih nego što jeste, kako bi njihove mjere bile efikasnije i kako bismo ih svi poštovali.
Vjerujem da će kada ovo potpuno prođe, neka relevantna i nezavisna institucija uraditi kvalitetnu analizu i otkriti nam šta se to dešavalo. Do tada ćemo biti prepušteni štabovima i njihovim mjerama, osnovanim ili ne“, zaključio je Belko.
Novinari nisu uvijek u mogućnosti provjeriti informacije i navode
Dragana Erjavec, novinarka Slobodne Evrope, kazala je za Sarajevsku seharu da novinari vrlo često u ovakvim uslovima nisu u mogućnosti provjeriti informacije, te je navela jedan primjer s kojim se suočila u aprilu.
“Mislim da u bilo kojim vanrednim situacijama novinari nisu u prevelikoj mogućnosti da provjeravaju informacije o zaraženim osobama. Mislim da niko ne vjeruje da su mediji dobijali uvijek i sto posto tačne informacije o broju zaraženih i to ne samo u BiH, već u cijelom svijetu. Naravno, bilo kakvih dokaza o ovome nemam, ali kao argument u ovom slučaju iznosim primjer da sam u aprilu mjesecu dobila informaciju, od osobe koja radi u Kliničkom centru, da je jedne noći nakon testiranja bilo više od 20 osoba iz Sarajeva, što zvanični podaci, koje smo tog jutra dobili nisu govorili.
Da li su taktički puštene informacije o broju zaraženih ili ne, ne znam, ali vjerujem da niko na svijetu nije dobijao, niti dobija tačne podatke“, kazala je za naš medij Erjavec.
Ističe da ima zamjerku na KCUS jer pojedine medijske kuće nisu imale pristup podacima.
Ako se prisjetimo, mnogi novinari i mediji su se žalili upravo na ovaj problem, tačnije da neki mediji dobijaju informacije dok kada drugi mediji traže isto ne dobiju odgovor. Samim tim se KCUS stavio u nezgodan položaj i birao favorite među medijskim kućama, što su upravo oni koristili za “ekskluzivne informacije”, iako se te informacije tiču svakog građanina.
“Ono što bih kao veću zamjerku imala je način na koji smo dobijali informacije iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Te informacije su bile selektivne prema medijima, jedino je Sebija Izetbegović mogla ovakve izjave da da i niko više, a ona ih je davala određenim medijima, dok su ostali mediji imali veliki problem da saznaju zvanične podatke, što ne bi smio da bude slučaj“, pojasnila je.
Ono u čemu je većina novinara složna, je da ne postoji niti jedna teorija zavjere iza broja zaraženih u BiH, ali i da institucije javnosti nisu objasnile sve aspekte. Među njima je i Anida Sokol, istraživačica Mediacentra.
“Ne mislim da postoji neka teorija zavjere iza brojeva zaraženih u BiH ili u svijetu, da se podaci uveličavaju, umanjuju ili kriju. Takve teorije zavjere su uistinu opasne , ali smo se uvjerili tokom pandemije da ljudi više vjeruju u teorije zavjere, nego nekim naučnim objašnjenjima. Međutim, postoji mogućnost da dolazi do grešaka prilikom testiranja, prilikom unosa podataka, i slično“.
“Također treba dodatno istražiti kako se vrši testiranje, gdje, koliko su osobe obučene da ovo rade, kako se unose podaci i slično. Institucije trebaju javnosti objasniti i ove aspekte i obrazložiti šta brojevi znače za situaciju u BiH. Brojevima se može manipulisati i koristiti ih. Mediji veoma vješto prave senzacije od broja zaraženih i od novih slučajeva, a što smo mogli vidjeti i u, neki kažu, ‘drugom’ valu virusa u BiH. Nepovjerenje u zvanične statistike je odraz nepovjerenja u institucije u BiH i to je nešto na čemu se treba raditi“, kazala za Sarajevsku seharu Sokol.
Voditelj i producent podcasta Sarajevo Calling, Aleksandar Saša Brezar, za ističe da je možda ipak najveći problem u malom broju testiranja.
“Mislim da je tu glavno pitanje rasprostranjenosti testiranja – mali uzorak će neminovno imati mali broj pozitivnih slučajeva, i to možda ne daje pravu sliku. Kažem možda, jer mislim da nije najjasnije po kojim kriterijima i na koji način se testiraju građani i građanke, pa je tu komunikacijski gledano problem u onome kako i što nadležni prezentuju javnosti“, pojasnio je Brezar.
Slađan Tomić, dopisnik za Buku, dotakao se sve češćih optužbi javnosti da im nadležne institucije nude novac za pozitivan nalaz na koronavirus.
“Građani Bosne i Hercegovine sve češće iznose optužbe da im zdravstvene vlasti nude novac kao kompenzaciju da daju saglasnost da su preminuli članovi porodice bili pozitivni na Covid-19. Takvih je sve više i takve izjave stižu iz svih dijelova BiH. Ukoliko je to istina, to je neprihvatljivo, a i kažnjivo je djelo.
Dokaza za ove tvrdnje za sada nema pa bi bilo neprofesionalno dalje ovo komentarisati“.
“Javljaju se i građani koji tvrde da su ih zdravstveni radnici obmanuli rekavši da su pozitivni, ali im nisu htjeli dostaviti dokaze. Uzrok ovome na društvenim mrežama grada i navode kao uslov da bi BiH dobila novac iz EU grantova. Broj zaraženih u BiH nije tačan. Nije nigdje u svijetu jer se ne testiraju svi građani te jer neki aktivni slučajevi prolaze bez simptoma“, zaključio je Tomić.
Pored manjka informacija koje su nadležne institucije pružale, pojavljuje se i problem testiranih, odnosno netestiranih osoba. O tome je za Sarajevsku seharu govorila Minela Pamuk, novinarka Mediacentra.
“Koliko je tačno oboljelih od koronavirusa u Bosni i Hercegovini, ali i u cijelom svijetu, mislim da to niko ne zna. Prvo iz razloga što se veliki broj i onih koji su imali neke blage simptome nije testirao, a da ne govorimo onda o onima koji nisu imali nikakave simptome, a vrlo je moguće da su je preboljeli. Lično su mi sumnjive bile prehlade i razne upale koje smo većina kolega i ja prebolovali krajem prošle i početkom ove godine, tako da nije isključeno da je i to bio koronavirus. Ne tvrdim ništa, ali nikad se ne zna“, rekla je Pamuk.
Novinar na O Kanalu, koji je izvještavao tokom pandemije koronavirusa, Vladimir Čolaković, kaže da kao novinar nema previše prostora da vjeruje ili ne, ali da treba biti krajnje kritički nastrojen prema podacima koji se objavljuju.
“Kao novinar, a novinari prije svega trebaju biti orijentisani na činjenice, mislim da nemam previše prostora da vjerujem ili ne u podatke institucija kao što je Svjetska zdravstvena organizacija. Vjerujem da se svako treba baviti svojim poslom i vjerujem u stručnost i nepristrasnost ljudi na visokim pozicijama iz sfere zdravstva. S druge strane, koronavirus je potpuno nova stvar za cijelo čovječanstvo, tako da i sami naučnici govore o tome da može doći do odstupanja pri mjerenjima i procjenama“.
“Zvaničnim podacima i struci trebamo vjerovati, u smislu njihovih zaključaka o virusu, bolesti i pandemiji, ali mislim da trebamo biti krajnje kritički nastrojeni prema radnjama i podacima koje objavljuju (ili čak pokušavaju sakriti) državne institucije, vlade i krizni štabovi. Pri tom, mislim na upravljanje, javne nabavke, procese i procedure koje su se provodile i koje se provode tokom pandemije. Novinarska praksa je i pokazala da je u tim procesima bilo dosta nepravilnosti, što je i pokrenulo javnu debatu o radu zvaničnika tokom vanredne situacije.
Nisam ljubitelj teorija zavjere, dok god one počivaju na nasumičnim pretpostavkama. U svakom slučaju, opasnost po zdravlje pojedinca i društvo postoji, i mislim da moramo poštovati preporuke zdravstvenih radnika, kako bismo spriječili masovno širenje virusa“, kazao je Čolaković.
Zbunjenost ne stvaraju informacije koje su pružene, nego informacije koje nisu, kako među publikom koja čita i prati medije, tako i među osobama koje rade u medijima, a pandemija koronavirusa je najbolje pokazala koliko građani nemaju povjerenja u nadležne institucije.
Kako su se prenosile informacije
U našoj državi, od početka pandemije primjetno je da se neki odgovori zvaničnih osoba ne podudaraju.
Poprilično je veliki broj kriznih štabova u maloj državi kakva je Bosna i Hercegovina. Tačnije entitetskih kriznih štabovca, kantonalnih, gradskih, općinskih i Krizni štab Brčko Distrikt. Svaki krizni štab na različit način se obraća javnosti preko medija.
Krizni štab FBiH je od potvrde prvog slučaja, mijenjao način organizovanja konferencija. U jednom trenutku novinari su slali pitanja putem e-maila, ali niti jedan novinar nije bio prisutan na konferenciji. Trenutno, mogu prisustvovati tri novinara, a imena delegira novinarska zajednica, a novinari koji nisu tu moraju poslati pitanja dva sata prije početka.
Dok u Republici Srpskoj je, u potpunosti, drugačije. Novinari i dalje nesmetano prisustvuju konferencijama.
Vlada Kantona Sarajevo i Krizni štab KS, pitanja dobijaju putem e-maila. Nema žive interakcije, novinari ne mogu prekinuti sagovornika ukoliko im je nešto nejasno, a sagovornici ne odgovaraju direktno na postavljena pitanja, nego se samo dotaknu teme.
Sve ovo utiče na informacije koje javnost dobija. Javnost ne vjeruje medijima o podacima koje prezentuju.