Bolest je sve ono što se organizmu dešava generirano iz njega samog, a protiv njega samog. Čak i vanjski agensi za koje kažemo da uzrokuju bolest ustvari potiču promjene na molekularnom i ćelijskom nivou koje dovode do morfološkog oštećenja organizma i do pojave bolesti. Organizam je taj koji, u konačnici, sam generira svoje urušavanje pod uticajem tih vanjskih faktora.
Tako je i u bolesnom društvu. Prokletnici što nam ovo napraviše su samo virusi, a društvo je to koje je dopustilo da takvi agensi generiraju manifestnu bolest u njemu. Do nas je!
Piše: Kemal Dizdarević
Elektroni imaju spin što znači da se obrću kao male čigre. Oni imaju i ugaoni momenat pa se mogu obrtati po bilo kojoj osi. Ove elektronske osobine su imanente materiji i na njih se ne može uticati. Ali se može uticati na naš stav prema onima koji se ponašaju kao elektroni, te spinuju i obrću istinu i pravdu, na bezobziran i, po zdravlje BH društva, ireverzibilan način.
Samo socijalno retardirane grupe sebi dopuštaju ovakav nivo obezglavljenosti u koju smo mi, kao društvo, uvučeni od tamo nekih što nemaju znanje, empatiju i viziju. Ali imaju jasnu namjeru da svaki sudar sa njihovim htijenjima mora rezultirati u anhilaciji onog drugog i drugačijeg. To znači da imaju nešto: beskrupuloznost i okrutnost koja izaziva nevjericu.
Još prije skoro 2 miliona godina kada se na sceni pojavio Homo erectus (uspravni čovjek) upućena je poruka sudbine – on je taj koji zaslužuje ključna znanja koja su preduslov dalje evolucije. Morao je rod Homo postati i ostati uspravan da dobije šansu vrijednu dostojanstva u budućnosti.
Čitav koncept njihovog vladanja je vrlo jednostavan. Podijeli su ljude u manje antagonizirane grupe unutar kojih vladaju tračem, kao nacionalnim sportom, a po potrebi angažuju i kombinaciju ucjene, zastrašivanja i nagrađivanja. S obzirom da se Hrvati, Srbi i Bošnjaci nisu mogli uniformno i potpunosti obuzdati, partokrate su osmislile pseudofikcije nacionalne ugroženosti oko kojih spinuju kao čigre već decenijama. Ali ono što je uistinu fascinirajuće, to je da sama debilnost čitavog njihovog koncepta i otvoreno ponižavanje pameti naroda nije bilo dovoljno da i poslije toliko godina budu detronizirani.
Kada je supružnik u papučama uveo na veliku scenu svoje personalno žensko pitanje, ozbiljni ljudi su odmah znali da to ‘ne vodi dobru’. Na mikro i makroplanu. Na mikroplanu, ona je okupila oko sebe sebi slične. Učinilo joj se da je dovoljno jaka da može načiniti tri, po nju kancerogene greške: otjerala je kolone vrhunskih doktora, zabranila je da se liječi djevojčica i napala je one koji su joj pokušali pomoći da bude ono što nikada ne može biti. Iz čitavog tog posprdnog haosa nastade i Čavaljuga, epidemiolog što skriva se od korone, dekanesa što insistira da je dekan, doktorica koja nikada nije vidjela pacijenta. Kao verbalni i praktični kontaminator najstarijeg i najuglednijeg Univerziteta u BiH ona nama, redovnim profesorima Univerziteta, pokušava oteti ono što smo.
Ali neće ići. Bez obzira na psihopatologiju svakodnevnog života.
Kemal Dizdarević je bio zaposlen kao specijalista neurohirurg i subspecijalista cerebrovaskularne hirurgije na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Zatim je dobio otkaz. Nakon spora, Općinski sud u Sarajevu donio je rješenje koje bi Kemala Dizdarevića trebalo da vrati u KCUS, ali je dobio otkaz po drugi put. Privremeno je otišao na Bliski Istok.