Harris Sarajlić popularni bh. tattoo artist koji osim Bosne i Herceogovine tetovira širom svijeta, čijim rukama i umijeću vjeruju mnogi tattoo zaljubljenici, a i oni koji to nisu, je za redakciju Sarajevske sehare odlučio podijeliti svoju životnu priču, iskustvo sa predrasudama s kojima se suočio, te put ka uspjehu koji nije bio ni malo lak.
Harrisovo tijelo broji preko 45 tetovaža različitih veličina i dizajna. U svojoj turbulentnoj karijeri se suočio sa brojnim usponima i padovima. Sa samo 24 godine postigao je mnogo. Trenutno je oficijalni tatto artist za FMJAM ekipu, te zajedno sa Jasminom Šehovićem (Shex) ima svoj tattoo studio ”Otzi Tetoviračnica’‘ koji je trenutno najpopularniji, te jedan od najkvalitetnjih u BiH.
U studiju je ugostio i tetovirao popularne bh. celebritije kao što su Jala Brat, Buba Corelli, Frenkie, Indigo, DJ Soul, Helem Nejse bend, BlackBeriz, StoPosto, Božo Vrećo i još mnoge drugi.
Harrisovi uspjesi su mnoštvu poznati ali je za našu redakciju odlučio podijeliti situacije o kojima se do sada nije pisalo. U nastavku otkrijte s koliko je godina napravio prvu tetovažu, kako su predrasude djelovale na njegov rad, s kakvim karijernim krahovima se susreo, koje nagrade je osvojio, koga je sve upoznao, te u vrhuncu detalje o tome kako je stigao do nivoa na kojem se sad nalazi.
”U osnovnoj školi sam vozio skate te sam se družio sa Dinom Helvidom koji je sada najpoznatiji pirser na Balkanu. Dino je istetoviran sa puno pirsinga i totalno je drugačiji od ostatka okoline. Čak u tom periodu sam znao da mi se to dopada, te da jednog dana želim imati tetovaže na svom tijelu.
U srednjoj školi sam počeo nositi plugove, i tad je sve počelo. Uvijek sam imao dara za crtanje i razvijenu umjetničku crtu. Prije nego sam se istetovirao po tijelu sam crtao razne dizajne markerom, i znao sam da jednostavno moram da se tetoviram. Sa samo 17 godina sam se prvi put istetovirao i nakon toga sam se apsolutno zaljubio u tetovaže”, kazao je na početku razgovora za Sarajevsku seharu Sarajlić.
Kako ističe, tokom života zbog njegovog stila, tačnije tetovaža, mnogi su ga etiketirali.
“Nakon srednje škole u toku koje sam istetovirao još četiri tetovaže, krenuo sam na fakultet gdje sam se susreo sa predrasudama od strane profesora koji je otvoreno pokazao netrepljivost prema meni, te me zvao ‘istetovirani’. Dosta puta se dešavalo da sam bio zakinut na bodovima iako sam učio i imao tačne odgovore. Bio sam suočen i sa roditeljima koji nisu odobravali moje tetovaže, i uopšteno s ljudima oko sebe koji su me gledali kao drugačijeg”, priča nam.
”Prvu tetovažu sam uradio na svom rođaku koji mi je predložio da se počnem baviti tetoviranjem. Sjećam se, to je bio citat 2Paca, i tetovaža je ispala odlična iako sam bio strašno nervozan. Nakon toga na njegov nagovor kupujem amatersku opremu i polako ulazim u tattoo priču. Vježbao sam više od tri mjeseca na umjetnoj koži.
Kada sam vidio da zaista imam dara odlučio sam se ozbiljnije posvetiti ovome, te svoj mini tatto studio otvaram u svojoj sobi. Naravno kupio sam ozbiljniju opremu te uložio novac u uljepšavanje svog kutka za tetoviranje. Također, motiv za ovu priču jeste dug za fakultet. Htio sam pomoći roditeljima sa troškovima. Osim u svojoj sobi, išao sam na kućne adrese, u podrume, tavane, jednostavno sam se snalazio” , objasnio je Harris i nastavio:
”Ubrzo sam uznapredovao i dobio poziv za gostovanje u Njemačkoj u studiju ‘Inkarnat’, i evenutalni posao. Odlučio sam napustiti fakultet i posvetiti se karijeri što je moje roditelje šokiralo, naročito mamu, koju je komšinica nagovarala da me pusti da radim tamo”, rekao je umjetnik uz smijeh.
Da je život pun uspona i padova, ali je bitno sanjati snove svjedok je i sam Harris.
”Ipak sam otišao i bio primljen, radio sam tamo mjesec dana nakon čega se vraćam kući jer se studio zatvorio. Znači opet sam na nuli, ali ubrzo dobijam posao u jednom sarajevskom tattoo studiu gdje sam se iskreno napatio. Radio sam previše a bio plaćen premalo. Tu sam upoznao Shex-a s kojim sam došao na ideju otkaza i otvaranja našeg studia po našim pravilima, i tako je nastala Tetoviračnica.
Menadžer mi je dao ideju za Otzi, a Shex za Tetoviračnica, i to je to. Kasnije nam se priključio i Erva. Trebalo je ulagati puno, opet sam počinjao ispočetka. Jedva smo našli prostor za studio, jer kome god kažete da želite tattoo studio automatski to vežu za drogu i sve loše, što zaista nije slučaj kod nas”, kaže nam Harris.
Ono što je mnoge zanimalo, jeste njegov put do FMJAM ekipe, što nam je Harris i otkrio.
”Eh mnogi me pitaju kako sam došao do FMJAM-a. Tetovažom. Uvijek sam bio veliki fan Frenkija i cijele te ekipe, pa sam naravno svoju ljubav izrazio velikom tetovažom Frenkija na nozi, što je on vidio i tražio da se upoznamo. Neopisiv osjećaj. Nakon upoznavanja i druženja ubrzo sam postao njihov tattoo artist. Prvo sam istetovirao DJ Soul-a, a zatim je Frenkie istetovirao mene. Svi ti ljudi su sada moji prijatelji”.
U svojoj karijeri gostovao je u nevjerovatnim gradovima, a neki od tih su gostovanja su se desila u Zagrebu, u ni manje ni više nego New York-u, Stockholm-u, Lyon-u , naravno Tuzli i kako kaže bit će ih još mnogo.
Učestovao je u raznim takmičenjima, ali najveći uspjeh je ostvario na konvenciji u Rijeci gdje je osvojio nagradu ”Rijeka Tattoo Expo’‘. Jedini je iz Sarajeva koji je osvojio zlato, a drugi u historiji Bosne i Hercegovine da donese zlato sa konvencije ovog tipa.
Kako kaže Haris, osim ”titule” koju je dobio, ostvario je mnoga prijateljstva i nezaboravna iskustva koja su veliki dio njegove ličnosti. Smatra da pored talenta i kvalitete, u Tetoviračnicu ljudi dolaze zbog opuštene atmosfere i osjećaja kao da ste kod kuće, što mu je bio i primarni cilj, u što se redakcija Sarajevske sehare mogla i uvjeriti. Dočekale su nas grickalice, Netflix i gostoprimstvo koje se ne viđa svaki dan.
Sa predrasudama i čudnim pogledima se susreće svakodnevno ali ga to kako kaže “ne tangira” jer jasno zna ko je i šta je. Smatra da u Bosni vlada jednoumlje i strah od drugačijeg, pa mu je zbog toga drago jer odskače od normalnog i monotnog. Ipak, svako ima svoju percepciju normalnoga, pa je način na koji se Harris izražava unikatan i apstraktan.
Za kraj je poručio da nikada ne trebate odustajati od svojih ciljeva i želja, te da je sve moguće. Pozvao je na uvažavanje drugog i drugačijeg bez predrasuda. Kako kaže tetoviraju se i stari i mladi, te misli da polako ljudi izlaze iz komfornih zona.
”Nikad i ni zbog čega nemojte odustati, ako želite uraditi nešto uradite, život je da se živi”, poručio je za kraj našim čitaocima Harris Sarajlić.