Nelson Mandela bio je prvi predsjednik Južnoafričke Republike izabran voljom naroda, koji je stoljećima trpio posljedice socijalno-ekonomske obespravljenosti u toj rasno podijeljenoj državi.
Kroz svoja najranija poimanja demokracije, u kontekstu kulture svog naroda, pa do upornog nastojanja i žrtvi na koje je bio spreman u kasnijoj fazi života, dao je svoj doprinos ideji slobode i slobodnog društva, dok je svojom političkom djelatnošću predstavljao ideal borca za sveopći mir i pravednost.
“Biti slobodan ne znači biti slobodan od okova, nego živjeti u svijetu u kojem ćemo poštovati i isticati slobodu drugoga. Nitko nije rođen ni kao rob, ni kao gospodin, ni da bi živio u siromaštvu, nego smo svi rođeni da bismo živjeli kao braća.” Riječi su Nelsona Mandele, dobitnika Nobelove nagrade za mir 1993. godine,
Nelson Mandela je rođen 18.7.1918.godine u Južnoafričkoj republici, čiji je bio političar i predsjednik. 1942.godine se priključio Afričkom nacionalnom kongresu (ANC) organizaciju koja se borila za prava većinskog crnog stanovništva u Južnoj Africi. Kasnije postaje jedan od glavnih organizatora u početku nenasilne borbe protiv apartheida. Nakon što te mjere nisu polučile rezultate , Nelson postaje uvjeren kako jedino oružana pobuna može srušiti apartheid.
Organizovao je vojno krilo ANC-a i započeo je kampanju sabotaže, ali prije nego što se ona intezivirala Mandela i njegovi drugovi su uhiceni, a poslije osudjeni na dozivotni zatvor. Iako je bio zatvoren i totalno izoliran, njegova dugogodisnja robija postala je simbol borbe protiv apartheida.
Liga mladi ACN-a skupljala je kritike zbog oblika i političkih sadržaja nacionalnog pokreta. Liga mladi je postavila sebi zadatak da okupi što veći broj članova, a najveći broj bili su:”seljaci, radnici”.
Mandela je postavljen i za generalnog sekretara Lige mladi, te je svojim mukotrpnim radom postao miljenik svih članova Lige mladi.
Program Lige mladi imao je plan, prije svega na potponu održivost državljanstva, te na recipročnu parlamentarnu zastupljenost svih gradjana Juzne Afrike. Poseban naglasak dali su na podjelu zemlje, pravo na sindikate, kao i na obrazovanje i kulturu.
Obavezno osnovno obrazovanje je trebalo uvesti za svu djecu, kao i usavršavanje odraslih.
1952.godine je završavao studije, te je dobio zvanje advokata. Zajedno sa prijateljem Oliverom Tamboom otvorio je advokatski ured u Johannesburgu. Kasnije je zbog svojih djela Oliver Tamboom postavljen za predsjednika ANC-a u pokrajini Transvaal.
Vlada je pokušavala oduzeti advokatsku dozvolu Mandeli, na osnovu optuzbi za koje su ga teretili.
Krajem 1950-tih godina Mandela je bio žrtva silnih pritisaka. Bio je uhvaćen i zatvoren. Nakon Sharpevilleskog masakra 1960.godine ANC je zabranjen, a Mandela je zatvoren pod optuzbom da je počinio veleizdaju.
Dana 11.2.1990.godine je oslobodjen, i odmah je počeo s radom da bi ispunio ciljeve koje je stavio ispred sebe prije četiri desetljeća. Godinu nakon oslobadjanja Mandela je postao predsjednik ANC-a , te četiri godine kasnije postao i predsjednik Južnoafričke republike. 1993.godine dobio je Nobelovu nagradu za mir.