Neki ljudi ne podnose tišinu te je na svaki način izbjegavaju, ali tišina ima pozitivne efekte na mentalno zdravlje.
Neki se osjećaju neugodno kada je oko njih sve tiho, ne zato što imaju problema suočiti se sami sa sobom, nego su navikli na konstantne raznolike zvukove od samog rođenja.
Jasno je da tišina ima moć. Kao i svaka moć, može se koristiti za ozljeđivanje ili zacjeljivanje i možda je to razlog zašto ljudi tako različito reaguju na nju.
Za neke ljude šutnja znači usamljenost, izoliranost ili nespretnost.
Može se koristiti za označavanje emocionalnog povlačenja, neodobravanja ili čak kažnjavanja.
U našem se jeziku riječ tišina često koristi s negativnim konotacijama; zavjeru šutnje, pružanje tihog tretmana, podizanje vela šutnje.
U užurbanom, bučnom svijetu u kojem živimo čini se da se mnogi ljudi plaše tišine.
Istraživanja su prilično jasna da je previše buke loše za nas.
Ali znači li to da je tišina dobra za nas? Pa ne nužno, tišina je više od odsustva buke. Međutim, istraživanja počinju sugerisati da je sama šutnja korisna i fizički i psihički.
Utvrđeno je da provođenje vremena u tišini ima pozitivne efekte na tijelo u smislu smanjenja krvnog pritiska, jačanja imunološkog sistema, smanjenja kortizola u krvi, promicanja regulacije hormona i sprječavanja stvaranja arterijskih naslaga.
Psihološke blagodati tišine mogu uključivati pojačanu kreativnost, fokus, samokontrolu, samosvijest, perspektivu i duhovnost.
Iako je možda ne podnosite, malo tišine vam može dobro doći.