Na današnji dan 1862. godine u Maglaju je rođen bosanskohercegovački pisac i prosvjetitelj Edhem Mulabdić.
U rodnom gradu je završio mekteb i ruždiju, a nakon toga zaposlio se kao činovnik. Godine 1887. Mulabdić upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobija posao u Brčkom. Nakon toga je premješten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u Dural-mualimminu, muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Iza toga je perfekt konvikta Učiteljske škole, zatim nastavnik u Šerijatskoj sudačkoj školi i potom nadzornik osnovne škole.
Uskoro biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dužnosti ostaje sve do januara 1929. godine, poslije čega odlazi u mirovinu. Godine 1923. među osnivačima je a od 1929. godine pa sve do smrti i predsjednikom muslimanskoga društva Narodna uzdanica. Zauzimao se za približavanje muslimana hrvatskoj nacionalnoj ideji. Zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Osmanom Nuri Hadžićem pokreće list Behar, a 1903. godine osniva i društvo Gajret.
U svome dugom životu bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo. Roman Zeleno busenje slovi kao najznačjnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman. Nova vremena je roman manjega značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela historije o kom se u romanu govori. Budući da je Mulabdić i prvi bošnjački novelist, bitno je spomenuti i zbirku novela Na obali Bosne. Mnoštvo članaka i didaktičkih tekstova ostalo je rasuto po časopisima koje je pisac uređivao ili u njima surađivao.
Kao kandidat Maglaja na listi JMO-a (Jedinstvene muslimanske organizacije), Mulabdić je tri puta biran u Narodnu skupštinu u Beogradu 1923, 1925. i 1927. godine. Od 1923. godine angažira se na osnivanju Bošnjačkog kulturnog društva „Narodna uzdanica“. Od 1933. do 1945. godine „Narodna uzdanica“ izdaje kalendar pod istim imenom, a priloge uređuje Edhem efendija Mulabdić. U ovom periodu doživio je ličnu tragediju kada mu u Bihaću umire sin jedinac Ešref.
Zbog samo jedne večere kod NDH vođa na koju je pozvan, a koju u ta crna vremena nije mogao odbiti, bio je strašno šikaniran u novoj Jugoslaviji. Najprije je zatvoren 4. maja 1945. godine, a zatim osuđen na pet godina zatvora. U martu 1946. godine amnestiran je i oslobođen. Ali od tada pa sve do smrti 1954. godine Edhem efendija Mulabdić bio je žrtvom jedne ideologije koja nije praštala „verbalni delikt“.
O tome kakav je čovjek bio Edhem Mulabdić najviše govori svjedočenje Alije Nametka, koji je u Sarajevskom nekrologiju zapisao:
”Edhem efendija Mulabdić. Čovjek, koji je, po mom mišljenju, najviše učinio, osobito na početku 20. st., da se muslimanska mladež počela školovati u austrijskim školama, da su osnovana društva ‘’Gajret’’ i ‘’Narodna Uzdanica’’, u kojima je bio neumoran radnik, koji je bio pisac, dobar pisac, i odgojitelj, koji je svoje radno i slobodno vrijeme trošio na podizanje naše kulture, ostao je, nakon što je izašao iz zatvora (konac marta 1946.) bez ikakvih prihoda-ni službe, ni penzije. Mučila ga je pomisao da je pod starost pao na milost svoje djece i unučadi. ‘’ (SN I 196: 16-17)
Ako bismo u najkraćim potezima htjeli izreći sud o Mulabdiću, književniku i čovjeku borcu, onda bi trebalo ustanoviti, da on spada najvećim dijelom svojih književnih radova romantizmu, da u pisanju ima realističkih primjesa, da je didaktičan, a u družtvenom radu živi duševni stroj, perpetuum mobile, bez umora i odmora, ukratko, da je radnik, radnik književnog otkrivanja ljepote i dobrote, radnik društvenog preporoda i nacionalnog osvješćivanja hrvatskih muslimana.