Član Predsjedništva BiH Željko Komšić poslao je institucijama EU u Briselu neslužbeni dokument o našoj zemlji o kojem bi trebalo biti raspravljano na Vijeću Evrope.
Svojevrstan je to odgovor naše zemlje na prethodni potez hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, koji je također ministrima vanjskih poslova članica EU poslao tzv. non-paper o BiH.
U dokumentu, koji u nastavku prenosimo u cjelosti, Komšić je ukazao na pojačan pritisak Rusije na BiH, poteškoće u dosadašnjim procesima, trenutne političke odnose, kao i utjecaje i pritiske u kontekstu budućih razgovora članica EU o BiH i Zapadnom Balkanu:
Šta je trenutno prisutno:
Novi i jači pritisak Rusije na Bosnu i Hercegovinu, kao geopolitički tačku, kroz prijetnje u slučaju daljeg NATO puta Bosne i Hercegovine .
Uloga Evropske unije pod značajnim uticajem Hrvatske koja nastoji producirati svoje interese kroz EU kako bi ostvarila kontinuiran uticaj na Bosnu i Hercegovinu, posebno kroz djelovanje HDZ-a.
Direktni uticaji i miješanje susjednih zemalja, Hrvatske i Srbije na Bosnu i Hercegovinu kroz političke stranke HDZ i SNSD.
Sistemsko urušavanje i blokiranje rada državnih institucija Bosne i Hercegovine putem kadrova koje postavljaju političke stranke HDZ i SNSD, kroz Dom naroda BiH i Vijeće ministara.
Urušavanje povjerenja društva u kredibilitet državnih institucija Bosne i Hercegovine, kao na primjer njihovo nazivanje „zajedničkim institucijama“ umjesto državnim.
Nastojanje HDZ i SNSD da kroz reformu Izbornog zakona Bosne i Hercegovine zacementiraju etnički temeljenu politiku koja eskalira u populistički totalitarizam. Posebno, kroz stvaranje etnički čistih izbornih jedinica, što asocira na stvaranje “trećeg entiteta”.
Dvosmisleno i neiskreno ponašanje Misije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, koje vidno nastoje „nešto dati Čoviću“ vršeći pritisak na druge političke stranke i političke aktere, iako se radi o stvarima koje nisu dijelom politika Evropske unije.
Nedostatak vladavine prava, u čemu lideri etničkih stranaka stvaraju sistem temeljen na korupciji i različitim vidovima kriminala, koji imaju zaštitu kroz policijske organe i pravosudne institucije.
Šta se očekuje:
Reforma Ustava Bosne i Hercegovine na način da se implementira svih pet presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura u predmetima Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić kako bi se obezbijedila jednakost svih građana Bosne i Hercegovine u svim pravima, uključujući i politička prava. Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu „Ljubić“ već je provedena, jer su stavljene van snage sporne odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, što je riješila Centralna izborna komisija donoseći svoje uputstvo o popunjavanju Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine.
Prelazak sa etničkog modela koji nosi elemente sistemske diskriminacije i totalitarnosti, na građanski koncept kako bi ostvarili potpunu demokraciju.
Unutar ustavne reforme potrebno je redefinirati nadležnosti Doma naroda, na način da to nije zakonodavni organ vlasti, već organ koji samo utvrđuje da li je povrijeđen etnički interes svih zajednica (Bošnjaka, Hrvata, Srba, Jevreja, Roma, Slovenaca, Italijana, Ukrajinaca, Albanaca i svih drugih) u okviru 5-7 jasno utvrđenih pitanja. Na ovaj način spriječile bi se sve moguće blokade rada državnih institucija Bosne i Hercegovine.
Reforma Izbornog zakona Bosne i Hercegovine na način da svi građani imaju jednako aktivno i pasivno biračko pravo, odnosno da se svi građani mogu kandidirati za sve političke pozicije i da svi građani mogu glasati za sve kandidate.
Snažnija pomoć u okviru NATO integracija, na način da se više neće podilaziti onima koji odbijaju članstvo Bosne i Hercegovine u NATO savezu, te da se ubrza put Bosne i Hercegovine prema NATO-u.
Uspostavljanje vladavine prava i vraćanje povjerenja u rad pravosudnih institucija kroz potpunu reformu VSTV-a na način da se formiraju tri zasebna tijela: Visoko sudsko vijeće, Visoko tužilačko vijeće i Ured disciplinskog tužioca, te formiranje Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine.
Suzbijanje negativnog ruskog utjecaja i njihovog narativa da je Bosna i Hercegovina država sa dva entiteta i tri naroda, te da će oni prihvatiti „sve što se tri naroda dogovore“ što nije demokratski izraz i uvodi elemente sistemske diskriminacije i nestabilnosti u radu državnih institucija Bosne i Hercegovine.
Poteškoće u dosadašnjim procesima:
Veoma je zbunjujući sadašnji kontekst saradnje Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, u vezi reformskih procesa u Bosni i Hercegovini, kao što su reforme ustava i Izbornog zakona BiH, u smislu nedostatka liderstva jedne ili druge strane kao i jasne koordinacije u reformskim procesima.
Zabrinjavajući je nivo servilnosti Misije EU u Bosni i Hercegovini prema zahtjevima koji dolaze iz SNSD-a (Dodik) i HDZ-a (Čović) na način da se traži prostor da se njihovim zahtjevima udovolji iako takvi zahtjevi nisu na liniji jačanja državnih institucija niti u donošenja odluka u korist svih građana Bosne i Hercegovine, te skoro nikakva komunikacija za političkim strankama koje zagovaraju građanski koncept ili jednakopravnost svih građana u skladu sa Mišljenjem Evropske komisije.
Primjeri: neiskren odnos Misije EU u Bosni i Hercegovini u povodu prijedloga izmjena Ustava i Izbornog zakona BiH, zatim novog Zakona o javnim nabavkama BiH, seta zakona o reformi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) kroz donošenje Zakona o visokom sudskom vijeću, Zakona o visokom tužilačkom vijeću i Zakona o uredu disciplinskog tužioca, za koje je Misija EU odgovarala predlagača i tražila odustajanje, nastojeći da to predlože kadrovi HDZ-a, što se nikad nije desilo. Prijedlog izmjena Zakona o VSTV, koji je forsirala Misija EU u Bosni i Hercegovini, Venecijanska komisija je ocijenila kao loš i neodgovarajući sa stanovišta evropskih standarda i prakse.
Povlađivanje HDZ-u (Čović) u vezi izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, što Misija EU u Bosni i Hercegovini kontinuirano radi, u smislu da se od bosanskohercegovačkih stranaka traži da prihvate nešto što je Međunarodni sud iz Haaga utvrdio kao udruženi zločinački poduhvat (UZP) ili stvaranje etnički čistih teritorija (izbornih jedinica) putem kojih bi zvanični Zagreb kroz jednu sestrinsku političku stranku imao permanentnu kontrolu i utjecaj na odlučivanje u Bosni i Hercegovini.
Nedovoljna odlučnost Misije EU u Bosni i Hercegovini u različitim pitanjima koja nisu utvrđena Dejtonskim mirovnim sporazumom ili su usmjerena na njegovu korekciju u korist etničkih politika, koje forsiraju totalitarni sistem upravljanja, a na štetu demokracije, ljudskih prava i temeljnih sloboda svih građana Bosne i Hercegovine, što je jedan od stubova Evropske unije.
Sve što Misija EU u Bosni i Hercegovini radi, stvara atmosferu da je njima stalo samo do statističkih pokazatelja da je posao obavljen (job done) kako bi to javili sjedištu Evropske unije u Briselu, a da pri tome ne ulaze u sadržaj reformskih aktivnosti, koje često znaju biti izvan interesa građana Bosne i Hercegovine.
Na ključnim ministarskim pozicijama u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine te u ključnim državnim agencijama, potrebnim za ispunjavanje 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, nalaze se upravo kadrovi HDZ BiH i SNSD uz jasnu parlamentarnu većinu sa SDA u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, a posebno u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Stoga se postavlja pitanje zašto se toleriše gotovo nikakav napredak na europskom putu BiH dok se predstavnici HDZ BiH predstavljaju „šampionima europskih integracija“ a SNSD-u se toleriraju sve opstrukcije na europskom putu uprkos jasnom izražavanju stava da ne dolazi u obzir stvaranje funkcionalnih institucija na nivou BiH čak i ako to zahtjeva put BiH ka EU odnosno konkretni zahtjevi iz Mišljenja Europske Komisije.
Rastući ruski utjecaj u Bosni i Hercegovini, kroz retoriku i aktivno djelovanje prema pojedinim političkim akterima, što nije moguće kvalitetno riješiti bez aktivnijeg angažmana zvaničnika EU iz Brisela, kako bi se otkočili reformski procesi, prenose Vijesti.ba.