Faisal je trinaestogodišnji dječak koji je sam napustio svoj dom u Pakistanu. Cilj mu je bio ujediniti se s bratom koji živi u Evropi i steći bolje obrazovanje.
“Završio sam 7. razred u Pakistanu i planiram nastaviti školovanje čim stignem na odredište. Želio bih biti inženjer i vjerujem da će se moja želja ostvariti“, rekao je on za UNICEF.
“Želim bolje obrazovanje i bolje životne uslove i zato sam krenuo na ovo putovanje”, dodao je on.
Faisal je u Bosnu i Hercegovinu stigao u julu 2019., nakon 11 mjeseci dugog putovanja. Sada boravi u prihvatnom centru Borići u Bihaću, u blizini hrvatske granice, zajedno s ostalom djecom izbjeglice i migranata bez pratnje.
Faisal je najmlađi dječak u prihvatnom centru.
U prihvatnim centrima u Bihaću, Cazinu i Velikoj Kladuši trenutno je 456 djece izbjeglice i migranata bez pratnje. Tokom prošle godine, oko 2.740 mladih izbjeglica i migranata koji su sami stigli u Bosnu i Hercegovinu, imaju usluge 24-satnu brigu i zaštite u šest centara širom zemlje.
Farook, koji također boravi u prihvatnom centru Borići, najstarije je dijete u porodici sa sedam braće i sestara.
“Moje putovanje započelo je prije tri godine. U vrijeme kada sam imao 15 godina prolazio sam kroz mnogo stvari; neko vrijeme sam radio u tvornici u Turskoj. Ovdje sam bio nastanjen nekih osam mjeseci. Imao sam nesreću. Pao sam i slomio gležnjeve, pa se nisam mogao pomaknuti“, kaže on.
Farook je nedavno napunio 18 godina i planira da nastavi put nakon što se oporavi.
“Sada se osjećam bolje, mogu hodati. Završio sam dio obrazovanja u Pakistanu, nisam upisao fakultet, ali volio bih nastaviti školovanje kad stignem na odredište. Sve što želim je bolja budućnost”, kaže.
Lejla Hafizović socijalna je radnica u Centru za socijalni rad u Bihaću i tokom boravka imenovana je Farookovom starateljicom.
Kad djeca bez pratnje i razdvojena djeca dođu u centar, jedan od socijalnih radnika postaje njihov zakonski staratelj kako bi pomogli djetetu da pristupi zdravstvenim i obrazovnim uslugama i razumiju njihova prava, uključujući pristup postupcima azila.
Lejla objašnjava da sada, kada je Farook navršio 18 godina, on više neće biti kategoriziran kao maloljetnik bez pratnje.
“Sada je pravno izvan naše nadležnosti, ali mi ostajemo u kontaktu“, kazala je ona.
Uz pomoć u pristupu uslugama, Lejla i ostali socijalni radnici, odnosno staratelji osiguravaju djeci odjeću, obuću i druge potrepštine. Oni su jedni od rijetkih ljudi kojima djeca mogu vjerovati i dobiti dobre savjete.
“Prije svega, to su djeca, tinejdžeri, ni na koji se način ne razlikuju od ostalih tinejdžera svojim željama i nadom“, kaže Lejla.
UNICEF i partneri, uključujući službu Save The Children i Church World Support, podržavaju ovaj važan posao osiguravanjem sredstava za zapošljavanje socijalnih radnika i obukom pružatelja usluga o tome kako odgovoriti na jedinstvene potrebe djece izbjeglice i migranata bez pratnje.
U Bosni i Hercegovini raste broj izbjeglica i migranata otkako su 2017. godine zatvoreni migracijski putevi preko Balkana prema zapadnoj Europi.
Prošle godine, domaće vlasti prijavile su oko 29.200 izbjeglica i migranata, što je za 20 posto više u odnosu na prethodnu godinu. Ogromna većina tih ljudi, uključujući djecu, potječe iz zemalja pogođenih sukobima i podnijela je strašna putovanja.
UNICEF, kako se navodi, nastavlja saradnju s vladinim strukturama , drugim UN agencijama i lokalnim organizacijama u Bosni i Hercegovini kako bi odgovorio na neposredne humanitarne potrebe djece migranata i izbjeglica i njihovih porodica, uključujući djecu bez pratnje.
UNICEF pomaže u pružanju usluga zaštite djece svu djecu koja su u pokretu, uključujući i podršku centrima za socijalnu skrb Bosne i Hercegovine, a UNICEF također radi na jačanju nacionalnih sistema zaštite djece, zdravstvenog i obrazovnog sistema kako bi se osiguralo da sva ranjiva djeca u državi imaju pristup osnovnim uslugama.