Dan bijelih traka već devet godina obilježava se u Sarajevu u organizaciji udruženja Antidayton pokret.
U Velikom parku postavljene su 102 dječije siluete i znak sjećanja na ubijenu djecu Prijedora. Semira Musić ostala je bez brata, oca, amidža i 15 komšija.
“Još uvijek osjećam miris krvi i mesa“, kazala je.
U Prijedoru je ubijeno 3.176 osoba. Njihova imena ispisana su na kartonima. Danas su uz njih i fotografije i imena zločinaca koji su osuđeni i za zločine u Prijedoru.
“Borba protiv zaborava i svjedočenje istine. Da kroz edukaciju soiguramo da se više nikada ne ponovi. Cilj je edukacija novih generacija. Da znaju šta je počinjeno u Prijedoru, koliko ljudi i djece je ubijeno. Zašto su nosili bijele trake i vješali čaršafe na prozore i blakone. Da odamo počast žrtvama“, rekao je Nihad Aličković iz udruženja Antidayton pokret.
“Još uvijek osjećam miris krvi i miris paljevine”
Semira Musić izgubili je oca, brata, uže članove rodbine, komšije i prijatelje. Ovaj dan, kaže, nikada neće zaboraviti.
“Moj brat je ubijen iz pama, Rizo Sušić. Moj otac je ubijen s 15 mojih komšija i hodžom. Ti zločinci što su radili, njihove slike, su tu. Moj brat je bio moj heroj. Bio je stariji od mene. Najviše na svijetu sam voljela svog oca i brata. Ubijen je moj amidža. Još osjećam miris krvi i miris paljevine. Taj maj 1992. nikada neću zaboraviti. Bio je lijep dan, a moj brat je ubijen. Njegova glava je otišla na jednu strana, tijelo na drugu. Našli smo oca u Tomašici, zadnje tri kosti. Ovaj dan ne mogu nikada da zaboravim“, kazala je Musić.
Širom svijeta danas se obilježava Dan bijelih traka. Na ovaj dan 1992. godine svo nesrpsko stanovništvo u Prijedoru je moralo da nosi bijele trake oko ruku, a svoje kuće da označi bijelim čaršafima. Nakon toga, uslijedilo je masovno istrebljenje, ubijanje i progoni nesrpskog stanovništva. Ubijeno je 102 djece.