Legenda o tuzlanskoj kozi datira iz vremena dok je Bosna i Hercegovina bila pod okupacijom Austro-Ugarske carevine.
Carevina je uputila proglas po cijeloj BiH kojim se zabranjuje držanje koza i naređuje da se sve koze pobiju, pošto se smatralo da uništavaju šume. Carski službenici su kontrolisali izvršenje proglasa i obavijestili Zemaljsku vladu da je naredba u potpunosti izvršena.
Međutim, u Mosniku, jednom od tuzlanskih naselja, jedan se siromah nije držao te naredbe. On je svoju kozu sačuvao, hranio i muzao; čak je mlijeko davao i drugima. Neki stranac koji je u to doba doselio u Tuzlu tražio je kozije mlijeko za svoje bolesno dijete i neko ga uputi u Mosnik. Vlasnik koze mu je svaki dan davao kozije mlijeko i dijete se oporavilo. Poslije toga Tuzlom se raširila priča kako je jedna koza pomogla da ozdrave mnoga djeca, a tada neko zapjeva i danas poznati stih:
„Cijela Tuzla jednu kozu muzla, pa se hvali da se sirom hrani”.
Tuzlanska koza simbolizuje snalažljivost u svim težim situacijama i otpor je besmislenim situacijama.