FRONT

A noćas ako sluša, nek’ čuje bol: Znate li priču iza najljepše balade, pjesme “Bacila je sve niz rijeku”

Pjesma “Bacila je sve niz rijeku” vjerovatno je najbolji pokazatelj koliko je za jednog umjetnika potrebno da da sebe u svako svoje djelo, u ovom slučaju pjesmu. Oslikava mnogo toga, vrlo moguće da ne postoji osoba koja je preslušala a da se nije pronašla u njoj, a znate li priču koja stoji iza nje?

Građena je kao mozaik, pisalo je više umjetnika, a svaki od njih je dao dio sebe. Preživjela je godine, ratove, ljubavi, svadbe, razvode, a ne vidi joj se skori trag, preživjet će još toga.

Pjesma je objavljena na singl ploči 1974. godine, u izdanju Diskotona, a uz nju se našla i pjesma “Pogrešan broj”. Prvi dio mozaika uklopio je Fadil Redžić kada je komponovao muziku za pjesmu na turneji po Sovjetskom Savezu.

Bio sam daleko od drage, uhvatila me tuga pa sam čačkao po gitari i otčačkao to“, prisjetio se Redžić jedne prilike.

Širem auditorijumu je najpoznatiji dio mozaika, onaj koji se vezuje za Davorina Popovića. Naime, ova pjesma je zapravo priča o velikoj ljubavi Davorina Popovića i anonimne djevojke. Uoči vjenčanja, djevojka je abortirala i otišla na studije u Ameriku. Mnogo godina kasnije, na koncertu u Švedskoj, popularnom Pimpeku se učinilo da je vidi sa bine, ostavio je mikrofon i odjurio u publiku. Međutim, nije je našao i više je nikad nije vidio.

Posljednji dio u mozaik unosi Kemal Monteno, koji je autor stihova pjesme. Zanimljiv je bio njegov osvrt na nastanak ove neprolazne balade.

To su dvije priče… Pola je Davorove, a pola je moje. Bio sam zaljubljen u djevojku iz Čapljine… Na plus osamdeset ja idem da je tražim, a ne znam ni gdje stanuje, ni ništa. Ja sam došao, onim, Ćirom do Čapljine izašao na plus osamdeset, i hodam sam, k’o budala po gradu. I gledam, gledam ne bih li je sreo… Kad ja vidim u bašti, ona bosa u nekoj haljinici i neko cvijeće… Ja se sjetim te slike, njom počnem pjesmu i onda pređem na ovu Davorovu priču… Otud stihovi Stajala je usred bašte, k’o najljepši cvijet“, govorio je tada dječak s gitarom s Koševa.

Ako znamo da su mozaik upotpunili umjetnici kao što su: Slobodan Kovačević, Milić Vukašinović, Miroslav Maraus, svako divljenje životnom vijeku ove pjesme postaje suvišno. Bacila je sve niz rijeku je čist dokaz kako istinska umjetnost nema granica, kada joj se pristupi iskreno i lično, kada ugradite dio sebe u nju.