Sukobi Irana i SAD-a potakli su mnoge na razmišljanje o mogućem nuklearnom ratu. Da li će se to desiti ili ne, ne znamo, ali je moguće preživjeti ovakav napad.
Iranske vlasti su nedavno izdale saopštenje da se više neće pridržavati mnogih ograničenja koja se tiču proizvodnje urana, a koja su iskazana u Iranskom nuklearnom sporazumu iz 2015. godine. Pentagon je u junu slučajno otkrio svoj plan za nuklearni rat, a u augustu, SAD su se i zvanično povukle iz jednog od najvažnijih nuklearnih sporazuma u historiji čovječanstva. U decembru testiran je projektil koji bi mogao imati veći domet od onog predviđenog sporazumom. Atentat na iranskog genereala Sulejmanija, koji je naredio američki predsjednik Donald Trump, zatim gađanje američkih vojnih baza od strane Irana i rušenje ukrajinskog aviona dodatno su zakoplikovale odnose ovih država.
Ukoliko dođe do sukoba, šta uraditi u takvoj situaciji?
Nuklearnu eksploziju čini ukupno šest faza. Prvo se pojavi bljesak svjetlosti, a zatim slijedi val topline. Zatim se oslobađa radijacija, pojavljuje se vatrena kugla i na kraju dolazi zračni udar i radioaktivni otpad. Sve ove faze smjenjuju se vrlo brzo – za svega nekoliko sekundi, ali moderni sistemi upozorenja vjerojatno će vam pružiti određeno vrijeme za reakciju.
Zona eksplozije može se podijeliti na tri područja: zonu ozbiljne štete, zonu umjerenog oštećenja i zonu lakih oštećenja. Ako se nalazite u zoni ozbiljne štete (području koje proguta vatrena lopta), šanse da preživite su male. Međutim, ako imate dobro sklonište, šanse da preživite rastu.
“Ljudi su preživjeli u Hirošimi i Nagasakiju i u toj zoni, iako nisu bili ni u kakvom bunkeru, već su se zatekli unutar betonske zgrade. Jedna je žena preživjela u banci koja je bila udaljena samo 300 metara od epicentra. Nije bila u trezoru, već u banci”, kaže Brooke Buddemeier, stručnjak za sigurnost od radijacije u Upravi za globalnu sigurnost Lawrence Livermore National Laboratory.
Skrivanje u zgradi važno je zbog druge faze eksplozije, a to je toplinski val. Termička eksplozija bojne glave od pet megatona imala bi polumjer od 24 kilometara. Snažna je toliko da može spržiti nerve te uzrokovati opekotine trećeg stepena. Zaklon u zgradi, ili još bolje u podrumu, može smanjiti najgore učinke toplinskog vala.
Otprilike 15 minuta nakon nuklearne eksplozije radioaktivni otpad počinje se širiti kroz atmosferu i spuštati do tla. Ako uspijete ostati što dalje od njega, povećavate svoje šanse za preživljavanjem. Ako ste eksploziju, ipak, dočekali vani, važno je da upijete što manje radioaktivnog materijala. Prvi su znakovi upozorenja da ste ozračeni mučnina i povraćanje. Pod jačim dozama zračenja, tijelo se topi izvana i iznutra. Niže doze mogu razgraditi DNK, što na kraju dovodi do raka.
Dakle, šanse za preživljavanjem su male, ali u tom slučaju ostanite u zatvorenom prostoru, betonskim zgradama ili podrumima. Nadamo se da do ovih scenarija neće doći.