Već godinama živi daleko od naslovnih strana. Bečko predgrađe Wiener Neudorf njezin je dom već dvije decenije. Jasna Merdan Kolar, najuspješnija bosanskohercegovačka sportašica svih vremena, odavno je daleko od rodnog Mostara, od rukometnog terena na kojem je izgradila svoje ime.
Nema je ni u novinama, sportske stranice odavno su rezervisane za neka druga imena.
U Beču živi sa suprugom Nenadom, kćerkom Lanom i sinom Milijem. Već godinama su vlasnici restorana, a Jasna je i trener u lokalnom klubu. Došla je da pomogne mladim rukometašicama, iako nikada nije planirala baviti se trenerskim poslom.
Djevojčica sa periferije Mostara dosegla je takvu svjetsku slavu i ispisala karijeru rekorda kakvu nije niko u jugoslovenskom ženskom rukometu, osim možda Svetlane Cece Kitić.
Rano se počela baviti rukometom u mostarskoj Lokomotivi, čuvenom rasadniku rukometnih talenata. Nije trebalo mnogo da se raskošni talenat ukaže u svoj svojoj veličini.
Jasna je za rekordno vrijeme prošla sve reprezentativne kategorije i ostavila iza sebe medalje sa najvećih takmičenja, nagrada za najbolju igračicu najvećih turnira, najboljeg strijelca i sl.
Više je puta proglašavana najboljom svjetskom rukometašicom, a po mnogima najbolja je rukometašica 80-tih godina prošlog vijeka.
Posebno mjesto u njenoj kolekciji imaju dvije olimpijske medalje, zlatna sa OI iz Los Angelesa 1984. godine i srebrena sa OI iz Moskve 1980. godine.
Na utakmici protiv SAD-a (u Los Angelosu 1984.) Jasna Merdan Kolar postigla je čak 17 golova, što je bio rekord olimpijada.
Velike brzine, fantastične tehnike i neuhvatljivog udarca bila je godinama strah i trepet protivničkih odbrana, a ponos svih onih koji su je smatrali za svoju. Nevjerovatno efikasna postizala je golove kao na traci, iz svih mogućih i nemogućih pozicija. Vrtoglavi dribling, pa elegantni skok šut bili su njen zaštitni znak.
Protivnički treneri su muku mučili tražeći taktiku da zaustave Jasnu, ali ništa nije pomagalo, ni zonska odbrana, ni direktno markiranje, ništa. Na kraju bi je neki pustili da zabije svoju porciju pogodaka, koncentrišući se na ostatak ekipe, ali ni to nije uspjevalo. Jasna je kao nekakav rukometni Dražen Petrović znala sama pobjeđivati protivnike. A još kad se zna kakve je reprezentativne suigračice imala, veliki rezultati i mnoge medalje ne začuđuju.
Josip Samardžija tadašnji savezni selektor bio je poznat sa izrekom, tj, savjetom svojim igračicama. “Kad ne znate šta ćete sa loptom, a bude kraj napada, dodajte Jasni. Ona će dati gol”, govorio je Samardžija. Jednostavno, zar ne?!
Karijeru je nastavila u bečkoj Hypo banci s kojom je osvajala sve što se osvojiti može i to ponavlja iz godine u godinu. Pristaje na nagovor austrijskog saveza da nakon raspada bivše joj domovine počne igrati za austrijsku reprezentaciju. Jasnin bilans u crveno bijelom austrijskom dresu više je nego impresivan. U 163 utakmice postigla je nevjerovatnih 1,206 golova što je još uvjek nedostižan rekord u Austriji.