Aldar Selimović: Ako je vaš san negdje van Bosne, onda taj san trebate slijediti

Aldar Selimović rođeni je Sarajlija koji je sa 19 godina donio hrabru odluku da se odseli u Sjedinjene Američke Države i studira medicinu na Florida International University u Miamiu.

U razgovoru sa njim otkrili smo koji su bili njegovi razlozi za odlazak iz BiH, kako izgleda život u novoj, drugačijoj sredini i kakve bi savjete dao mladim ljudima koji razmišljaju o studiranju u inostranstvu.

Za početak, možete li nam reći nešto više o sebi? Koliko imate godina, kada ste otišli u SAD?

Zovem se Aldar Selimović i rođen sam u Sarajevu. Imam 25 godina i u SAD sam otišao sa 19 godina.

U Sarajevu sam pohađao Srednju Medicinsku Školu na Bjelavama, a upisao sam i godinu studija na Farmaciji prije nego sam dobio stipendiju za odlazak u SAD. Sa svojih 7 godina sam počeo trenirati fudbal u FK Željezničar i to je trajalo sve do početka studija na Farmaciji.

Prošao sam sve omladinske kategorije i to mi je pomoglo da dobijem sportsku stipendiju za odlazak u SAD.

Kako ste donijeli odluku da studirate u SAD-u?

Ta odluka je donesena još u osnovnoj školi. Više to je bila neka ideja ili možda čak i san, nego odluka. Uvijek sam maštao da studiram u Americi jer mi se sviđao sistem i obrazovanje koje ta zemlja pruža.

Zašto baš medicina?

Ljubav prema medicini kao nauci se rodila još u ranom djetinjstvu, počevši od mog oca i ostatka porodice koji su bili moj uzor. Taj poziv sam odabrao prvenstveno iz humanih razloga, ali i zbog samog utjecaja na dobrobit čovječanstva.

Koje su razlike između studija u BiH i onih u SAD-u?

Pa prva i najveća razlika su resursi i finansije  kojima univerziteti u SAD-u raspolažu. Velika razlika je u praktičnoj nastavi koja ima veliku težinu u edukaciji u SAD-u u odnosu na BiH. Fakulteti i obrazovanje u BiH generalno većinu edukacije baziraju na “nepotrebne” stvari i one koje vam možda nikad neće trebati u budućoj profesiji.

Američki univerziteti se fokusiraju većinom na vašu buduću profesiju i da vas što bolje pripreme za budući rad u vašem polju. Također, odnos profesora i studenta je mnogo drugačiji u Americi nego Bosni.

Profesori u Americi doživljajaju studente kao odrasle osobe i sebi ravne, i taj odnos se zasniva na uzajamnom poštovanju koji ima za cilj da studentu prenese sve svoje znanje, a da se pri tome student ne osjeća manje vrijednim.

U Bosni dosta profesora se vodi onom politikom: “Bog zna za 5, ja za 4, a vi za 3 i manje”, a to nije slučaj u Americi.

Da li je teško prilagoditi se novoj sredini, pogotovo kada je riječ o mladoj osobi kao što ste Vi?

Ne mislim da je teško, jer mlad čovjek se na sve navikne. Kampusi na univerzitetima u Americi su savremeno opremljeni sa svim pratećim sadržajima koji studentima omogućavaju da se osjećaju kao kod kuće.

Studiram u velikom gradu, Miamiu, a u ovom gradu se uvijek nešto zanimljivo događa.

Kada se ljudi odsele iz BiH, često govore o drugačijem mentalitetu ljudi iz inostranstva. Često čujemo kako smo mi Bosanci “topliji” i velikodušniji. Da li je to istina prema Vašem mišljenju?

Iskreno, ne bih se 100% složio sa tim. Mi smo možda bili topli i velikodušni, ali smo u zadnje vrijeme postali mnogo negativni. Amerikanci kao ljudi su vrlo otvoreni i prijateljski raspoloženi, pogotovo prema ljudima koji dolaze iz druge sredine.

Raznolikost i međusobno poštovanje su veliki dio američke kulture, suprotno onome što mediji, a i ljudi u Bosni misle. Sarajlije su po naravi dosta slične tome, jer smo oduvijek bili multietnički grad pa samim tim možda je i to razlog mog dobrog iskustva u Americi.

Planirate li svoju karijeru graditi u SAD-u ili u BiH nakon studija?

Nakon studija svoju karijeru planiram nastaviti graditi u SAD-u. BiH je bila i ostat će moja domovina, ali nažalost ne vidim svoju budućnost tamo. I dalje se nadam da ce doći neko bolje sutra i da ću se ja možda jednog dana vratiti.

Kakav biste savjet dali mladim ljudima koji razmišljaju o studiranju u inostranstvu?

Ako se ne osjećate zadovoljno i da pripadate sredini u kojoj živite, onda mislim da je i vrijeme za neku promjenu. Nemojte se bojati te promjene i nove sredine, uvijek se imate gdje vratiti. Ako je Vaš san negdje van Bosne, onda taj san trebate slijediti.