Jelena Gruba bila je bosanska kraljica, prvo kao supruga kralja Dabiše, a potom kao jedina samostalna žena na bosanskom vladarskom tronu. Rođena je u plemćikoj porodici Nikolića koja je vladala jednim dijelom Huma.
Bila je u braku sa kraljem Dabišom od 1391. do njegove smrti 1395. godine. Imali su jednu kćerku, Stanu. Poslije Dabišine smrti izabrana je za vladaricu kraljevstva od strane bosanske vlastele. Za vrijeme njene vladavine oslabila je centralna vlast, a krupne velmože su dobijale sve više samostalnosti.
Njena vladavina je okončana u maju 1398. godine, kada ju je vlastela predvođena Hrvojem Vukčićem smijenila sa vlasti i proglasila Ostoje za novog kralja. Zanimljivo je da nije kovala svoj novac, nego je koristila novac svog muža, Stjepana Dabiše.
Legenda o Jeleni Gruboj
”Izgradnja dvorca u srcu Zvijezde, na prijevoju Pribija, među žitelje okolnih naselja unese nemir i ogorčenje. Na zahtjev kraljice Jelene trebalo je sačiniti veliko kameno zdanje u nevjerojatno kratkom vremenu. Kraljičina zapovijed bila je jasna, pa je graditelje čekao iznimno težak posao. Nisu smjeli ni pomisliti što bi se dogodilo ako u njemu ne uspiju.
Mnogi su moć kraljičinoga vladarskog žezla osjetili još za kraljeva života. A sada, poslije njegove smrti, Jelena bijaše od velikaša izabrana na kraljevsko prijestolje te čvrstom rukom zavlada iz stolnoga grada Bobovca. Od njezine moći i okrutnosti žacnuše se i oni koji je izabraše nadajući se da će dovođenjem žene na tron lakše nametnuti svoj utjecaj.
No, poučena iskustvom iz prošlih vremena, Jelena je savršeno znala kako treba voditi kraljevstvo koje bi rado za sebe imali i najmoćniji vladari toga doba. Čvrste bobovačke zidine štitile su Jelenu od ratnika sa sjevera i istoka. Još je samo trebalo naći načina kako da sebe i svoga nedoraslog sina u čije je ime vladala zaštiti od unutarnje opasnosti. Sumnja u vjernost najvažnijih velikaša i njihova prevrtljiva narav tjerali su kraljicu od bobovačkih kula i zidina. Stoga se sve snažnije nametala potreba za izgradnjom dvorca u kojem bi boravila sa rođacima i najodanijim podanicima, pod budnim okom naoružanih stražara, čime bi opasnost po krunu koju je nosila i sinovljevu glavu bila umnogome otklonjena. U slučaju pak vanjske opasnosti imala bi dovoljno vremena da se skloni u sigurnost tvrdih bobovačkih zidina.
Izbor Pribije za izgradnju dvorca nije bio slučajan. Više je razloga vodilo kraljicu da se opredijeli za tu blagu uzvisinu na zvjezdanskom platou. Još za muževljeva života bila je opčinjena prekrasnim krajolikom u Zvijezdinom podnožju. Znala je satima sjediti na zvjezdanskom kršu i promatrati prostrana pšenična polja kako se ljeskaju na blagom povjetarcu. Otad joj ta uzvisina priraste srcu, te joj ju kralj ubrzo dade u vlasništvo.
Kraljica tu podiže naselje u kojem nastani rodbinu i najvjernije velmože. Okolne su oranice davale obilje žita, a bujni pašnjaci bili su dostatni za brojna stada. Kraljica je često boravila u tome naselju. Odluči stoga dvorac graditi u njegovoj neposrednoj blizini.
Kameno zdanje na vrhu Zvijezde bilo je izvrsno rješenje za njene brige. Svoju sigurnost stavit će u vlastite ruke. Skloniti se dakle izvan bobovačkih zidina, a opet im biti blizu da može obavljati državničke poslove i po potrebi se u njih skloniti te istodobno uživati u ljepoti područja za koje se vezala svim svojim bićem, bili su dovoljni razlozi da se dvorac gradi baš na prijevoju Pribija.
Izgradnja krenu silovito. Podigoše se najodlučniji klesari i zidari, pod teškim teretom zategoše se brojne podaničke mišice, začu se mukli topot stotina konja i volova koji su od kamenoloma do mjesta izgradnje prenosili i vukli goleme kamene blokove. Radilo se do iznemoglosti, od rane zore do kasnih večernjih sati. Kraljica je preko nadglednika budno pratila izgradnju. Kad joj se učini da i pored svih napora radovi sporo napreduju, zapovjedi da se u gradnju uključe i žene koje su dotad obrađivale okolna polja.
Oko gradilišta te putem do kamenoloma dade postaviti mnogobrojne baklje u kojima je noću gorjela smola što su je po vijačkim i dubostičkim šumama skupljala odraslija djeca. Radovi se sada nisu prekidali ni noću. Vrijedni graditelji počeše padati od umora, a trudne su žene od silnih napora gubile začetu djecu. Ali, kraljica ne poštedi ni trudnice.
Svako malo ugibaše iscrpljeni konji i volovi.
Shrvani teškom nevoljom i ogorčeni zbog kraljičine prevelike revnosti, njezini je podanici prozvaše Jelena Gruba. To se ime brzo proširi po kraljevstvu i zauvijek obilježi ženu koja pokuša vladati željeznom rukom.
Kad dvorac uz goleme muke i žrtve napokon bi gotov, kraljica se sa sinom smjesti u nj. Okružena moćnom stražom i ljudima u koje je imala povjerenja, konačno je mogla odahnuti. Uživala je u prelijepom okolišu, posjećujući često i svoje naselje koje narod po njezinom nadimku prozva Grubanovići.
(…) Tri su godine trajale muke naroda podno Zvijezde, a tada u kraljevstvo upadoše ratnici s istoka. Kraljica bi primorana napustiti dvorac. Bosanski velikaši iskoristiše odsutnost Jelenine čvrste ruke te na prijestolje dovedoše novog vladara. Ogorčeni narod s padina Zvijezde razori dvorac do temelja, a kraljičino naselje, lišeno moćne zaštite, poče polako propadati da bi s vremenom palo u zaborav.”