Oluja iz 1987. godine uništila je više od 700 stabala u Arboreturu Kew Gardens, južno od Londona, no jedan je hrast lužnjak preživio i pomogao stručnjacima da shvate kako bolje njegovati drveće.
“Bio sam slomljen u tom trenutku, tog 16. oktobra 1987. godine. Na ovim područjima ne pamti se takvo nevrijeme i takva razorna snaga oluje koja je zabilježena tog dana, kakve nije bilo sigurno od Drugog svjetskog rata. Oluja je došla s jugozapada, strašan vjetar čiji smjer niste mogli predvidjeti. Dizao je krovove, dok su ljude iz zgrada kojima je prijetilo rušenje spašavali vatrogasci. Na jugoistoku Engleske u samo sat vremena izgubili smo 15 milijuna stabala“, kaže Tony Kirkham, direktor Arboretuma Kew Gardens, dok se prisjeća velike oluje koja je pogodila jug Engleske, prenosi 24sata.hr.
Tog je dana bio slomljen, jer je drveće koje je godinama sadio, pazio na njega i povezao se s njim, u olujnom vjetru kao od šale srušeno na zemlju. U Kew Gardenu uništeno je više od 700 stabala. Među njima je bio i veličanstveni hrast lužnjak, ogromno drvo staro gotovo 200 godina, koje prije toga nije bilo posve zdravo i botaničari su tražili način kako da ga spase.
“Vjetar ga je jednostavno podigao tako da je iščupao i njegovo korijenje, nakon čega je drvo samo ‘sjelo’ natrag. Shvatili smo to kao priliku da mu pokušamo pomoći da ozdravi. Uspjeli smo ga vratiti na njegovo mjesto i staviti potpornje ispod drveta, kako ne bi moglo ponovo pasti. Odlučili smo da će to biti zadnje drvo koje ćemo izvaditi ako bude potrebno, odnosno da ćemo mu se vratiti tek nakon što očistimo cijeli arboretum“, priča Tony.
View this post on Instagram
Tri godine kasnije, kad su mu se na kraju vratili, bila je to slika i prilika zdravog drveta.
“Bilo je teško shvatiti kako se to dogodilo. Vremenom smo shvatili da je oluja koja je podigla drvo i vratila ga razrahlila korijenje i pomogla da se ono dodatno proširi, dok je kroz rahlu zemlju moglo proći više kisika“, kaže Tony Kirkham.
To je stručnjacima pomoglo da shvate da i ostalo drveće ima sličan problem.
“Tako smo započeli s novom erom u njezi drveća, ne samo u Kew Gardens, nego i u vrtovima širom svijeta.Kompanije su počele raditi na strojevima uz pomoć kojih se u zemlju dovodi više kisika“, kaže Kirkham.
Za njega je, kaže, oluja bila korisna jer ga je osvijestila da u brizi za drveće treba samo slijediti prirodu i uskladiti se s njom, kako bi uspio.
“Kad god prođem pored našeg hrasta, uvijek se smješkam“, kaže čovjek kojem je i priča o tom drvetu ispunila oči suzama, dijelom i zbog toga što se drvo počelo oporavljati toliko da je danas za trećinu veće nego što je bilo prije oluje.
“Dođem do njega, malo ga pomilujem, podragam njegovo lišće, da mu dam do znanja da sam tu i zahvalim za sve što sam zbog njega naučio“, završio je svoju priču Kirkham.