Skupina hrvatskih naučnika objavila je prije nekoliko dana vrlo interesantno istraživanje o ubistvu koje se dogodilo prije 7.500 godina, tijekom neolitika, u blizini Zadra.
Rimljani su ovo područje naseljavali prije 2.000 godina, stari Grci prije 2.500, a poznate piramide u Gizi građene su prije nekih 4.500 godina. Dakle, radi se o ubistvu koje se dogodilo cijelih 3.000 godina prije fascinantnih piramida, a arheolozi su u ovome slučaju preuzeli i ulogu detektiva te pokušali rekonstruirati sam tijek zločina, piše Index.hr.
Doznali su da je muškarac u pitanju (star između 25 i 30 godina) vjerojatno pogođen kopljem u stražnjicu, jer u kosti je ostao zaglavljen dio vrha, te da neolitik nije bio baš tako mirno razdoblje kao što se ranije pretpostavljalo, nego je više podsjećao na scenarij serije Igra prijestolja, ali smješten u mlađe kameno doba.
Novinari Indexa razgovarali su s Mariom Novakom, bioarheologom iz Instituta za antropologiju u Zagrebu, koji je sudjelovao u ovome istraživanju, i upitali ga što su uspjeli doznati o najstarijem otkrivenom ubistvu na našem području.
Što ste doznali o najstarijem ubistvu u Hrvatskoj?
Prilikom istraživanja na lokalitetu Smilčić pronašli smo odlomljeni vrh projektila čiji oblik ne odgovara strelici, previše je izdužen, stoga pretpostavljamo da se radi o vrhu šiljka koplja.
Vrh tog šiljka zaglavio se otprilike 2,5 centimetara u kosti. Po njegovoj putanji vidi se da je zadan s leđa. Također, uočili smo da nije padao s visine, već je zadan tačno s nivoa tijela. Dakle, neko ko je zadao taj udarac imao je koplje pozicionirano točno u visini stražnjice.
Znači, žrtva je pogođena tačno u stražnjicu?
Tako je. Naravno, i danas se događaju nesreće u lovu, ali baš ne zvuči moguće da je neko ovog muškarca slučajno kopljem pogodio u stražnjicu. Mnogo vjerojatnije je da se radi o namjernom nasilju.
Neolitik je bio dosta nasilno razdoblje?
Prije su se narodi neolitika smatrali miroljubivima, a samo razdoblje mirno; odnosno da su u njemu bez nekih većih sukoba koegzistirale razne populacije ratara i stočara. No, u zadnjih desetak godina pokazalo se da je, naročito na području središnje i sjeverne Europe, situacija potpuno drugačija. Mi danas znamo za masovne grobnice iz tog vremena gdje su bile masakrirane čitave manje zajednice.
Očito to razdoblje nije bilo baš tako mirno kao što se donedavno pretpostavljalo. U zadnjih desetak godina sve je više dokaza kako pojedinačnih epizoda nasilja tako i onih na masovnoj razini.
Što se desilo sa 7.500 godina starom žrtvom, je li odmah umrla?
Ne postoji neka velika vjerojatnost da je muškarac preživio neko duže vrijeme nakon napada. Kolega radiolog Mislav Čavka prema nalazima CT-a smatra da je on poživio svega nekoliko dana nakon što je probijen kopljem.
Naime, nitko mu nije izvadio šiljak iz kosti te ga je vjerojatno nakon nekoliko dana dokrajčila neka infekcija.
Zar su narodi neolitika znali izvaditi šiljak, odnosno što znamo o metodama liječenja u tom periodu?
Znamo da su narodi tog perioda znali za proceduru koja se zove trepanacija. Radi se o bušenju glave i micanju dijela kosti kako bi se saniralo unutarnje krvarenje u mozgu. Najstariji primjeri izvođenja trepanacija u svijetu stari su otprilike desetak hiljada godina, a tijekom kojih je većina preživjela tu vrstu zahvata.
Očito je da su neolitičke populacije već imale neka znanja o anatomiji i o tome kako liječiti određene vrste ozljeda. Primjerice, zna se da su koristili neke vrste biljaka, poput maka, za umirenje. Imamo i izvor iz 19. stoljeća iz Srbije koji govori da su pri izvođenju trepanacije pacijentima davali velike količine alkohola.
Zar su u neolitiku znali proizvoditi alkohol?
Koliko mi je poznato, znali su raditi nešto slično pivu. To piće je već postojalo i u starome Egiptu. No, ne znam kada su točno krenuli s proizvodnjom piva. Vjerojatno su tada već imali neku vrstu alkoholnog pića, koje se razlikuje od onog danas.
Istraživanje naslova “A case of probable interpersonal violence from the Early Neolithic site at Smilčić, Croatia” objavljeno je u naučnom časopisu “International Journal of Osteoarchaeology”, a u njemu su sudjelovali Ivor Janković, Brunislav Marijanović, Mislav Čavka, Mario Carić i Mario Novak.
Drevni slučaj iz Smilčića za sada predstavlja najraniji primjer osobnog nasilja na istočnoj obali Jadranskog mora.