50 nijansi sive je djelo koje je naišlo na brojne negativne komentare kako filmskih, tako i književnih kritičara i postalo predmet ismijavanja mnogih komičara i internetskih memova.
Ipak, film baziran na istoimenoj knjizi postao je planetarno popularan i zaradio čak 569 miliona američkih dolara širom svijeta te producirao čitavu sagu filmova o neobičnoj, blago nasilnoj ljubavi Anastasije Steele i Christiana Greya.
Kada uzmete u obzir da jedna rečenica iz knjige glasi: “Osjetila sam kako mi se žare obrazi. Sigurno sam poprimila boju Komunističkog manifesta”, možda se zapitate zašto.
Šta je primamilo milione ljudi širom svijeta da potroše novac da bi gledali ovu loše odglumljenu fan fikciju Sumraka?
Šta je prava fantazija?
Iako bi se popularnost filma i knjige mogla pripisati vrlo naglašenoj seksualnoj vezi između glavnih likova, The Take ipak tvrdi da je razlog dosta složeniji.
Pratimo priču. Prosječna, mlada studentica upoznaje zgodnog, bogatog i šarmantnog muškarca koji postaje u potpunosti opsjednut njom bez ikakvog validnog razloga. Pri prvom susretu ona se ponaša vrlo zbunjeno i krajnje neprofesionalno, potom ignorira sve njegove e-mailove i pozive te općenito kroz čitav film ne iskazuje nikakve stavove, mišljena ili ima bilo kakav talenat osim što izgleda poprilično dobro dok grize donju usnu.
Uprkos ovome, Christian Grey koji ima mnogo objektivnih razloga zbog kojih je poželjan muškarac pruža joj beskrajnu pažnju. Sličan primjer možemo vidjeti i u Sumraku, zahvaljujući kojem je i nastalo ovo remek djelo, u odnosu između Belle i Edwarda. Ustvari, ako malo razmislimo, ovaj scenarij sličan je romantičnim komedijama, pa čak i bajkama i povezan je sa vjerovanjem u romantičnu sudbinu.
Daje ženama lažnu nadu da će i one, baš kao hrabre heroine 50 nijansi sive i Sumraka, isto tako upoznati savršenog muškarca koji će, iako sve žene lude za njim, primjećivati samo njih bez da one moraju ikada išta da urade ili postignu u životu. Sama njihova egzistencija bit će poput afrodizijaka za ovog savršenog muškarca koji je njihova srodna duša.
Naravno, ovo je samo modernizirana verzija vjerovanja u princa na bijelom konju koji će ući u naš život i popraviti sve naše probleme, što je djetinjasta fantazija koju veliki broj žena gaji.
Ključni dio ove fantazije, odnosno ove knjige i filma je da je Chrisitan Grey izuzetno bogat čovjek.
Zamislimo na trenutak kako jeziv bi ovaj film bio da je neki prosječni Chrisitan odveo Anastasiju u neku malu garsonjeru iznad kafane u kojoj radi i pokazao joj svoje čudne igračkice.
Zamislimo kako bi jezivo bilo njegovo uhođenje, neprestano provjeravanje i pokušaji da kontroliše svaki aspekt njenog života.
Ali, pošto je Chrisitan Grey zgodni milijarder koji je može odvesti gdje god poželi i kupiti joj šta god zamisli, posesivno ponašanje i seksualni sadizam predstavljeni su kao romantični i uzbudljivi.
Naravno, kao i u svakom filmu, lijepi i bogati Christian ima neku fatalnu manu koja ga čini nesavršenim. Baš kao što je Edward iz Sumraka bio vampir, tako je Christian iz 50 nijansi sive opsjednut BDSM seksom.
Anastasija je tu da ga spasi od samog sebe te da od ovog istraumiranog muškarca koji očigledno pati od patološke seksualne skolonosti napravi slatkog, finog momka koji joj kupuje plišane medvjediće i vodi je u kino da gledaju romantične komedije.
U filmu ona to uspjeva. Iako znamo da bi u stvarnom životu vrlo vjerovatno ona na kraju završila kod psihologa ili u sigurnoj kući, drago nam je što je makar na velikom ekranu neka žena uspjela popraviti “lošeg momka”, i ispunila još jednu djetinjastu žensku fantaziju.
Također postoji teorija da se žene, pod velikim pritiskom i u profesionalnom i u privatnom životu, žele barem na kratko odreći kontrole i dopustiti nekom drugom da bude glavni te da zato vole gledati 50 nijansi sive.
50 nijansi sive je definitivno vrlo zbunjujući film/knjiga. Njegova prvilačnost proizilazi iz neke čudne mješavine fantazije o namrgođenom seksi vampiru milijarderu, bijega od realnosti veza ili brakova i morbidnog humora koji je rezultat apsurdnosti cjelokupnog djela.