Pablo Escobar: Kriminalac ili narodni heroj?

Pablo Escobar je ime koje je svima poznato. Predmet bezbrojnih novinskih naslovnica, inspiracija mnogim filmskim režiserima i uzor velikog broja stinih kriminalaca. Ovaj čovjek nekima je ostao upamćen kao jedan od najokrutnijih kriminalaca u historiji, a drugima kao narodni heroj.

Ko je bio Pablo Escobar i kakva je njegova životna priča?

Pablo Emilio Escobar Gaviria rođen je u gradu po imenu Medeljin u Kolumbiji, 1. decembra 1949. godine.

Pablo počinje svoju kriminalnu karijeru u svom rodnom gradu još kao tinejdžer. Prvi biznis mu je bio preprodaja starih nadgrobnih spomenika koje bi prvo ukrao sa groblja, zatim sastrugao podatke pokojnika sa njih i prodavao ih.

Dok je bio student na Univerzitetu u Medeljinu počeo je da šverca cigarete. Nakon što je policila jednom prilikom zapalila njegovu pošiljku, odustaje i od toga te 1976. godine prelazi u posao sa drogama sa svojim rođakom.

Vrlo brzo su otvorili spostvenu laboratoriju gdje su sami proizvodili kokain koji bi prevozili u Miami u starim avionskim gumama.

Jednom prilikom su Pablu policajci pronašli robu i uhapsili ga, međutim on je uspio da podmiti sudije i ubrzo izađe na slobodu i odlučio je da neće više nikad lično prevoziti drogu.

Posao je išao dobro, pa je Pablo mogao priuštiti da angažuje pilote koji će prenositi kokain u SAD.

Procjenjuje se da su ovi avioni dnevno prenosili 15 tona kokaina iz Kolumbije u SAD.

Već osamdesetih godina Pablo Escobar izgradio je svoju kriminalnu imperiju. Bio je vođa zloglasnog Medeljinskog kartela koji je sedmično zarađivao 420 miliona američkih dolara. Pablo je postao vrlo bogat.

Toliko bogat da je kupio sebi ostrvo na Bahamima i na njemu izgradio pistu za svoje avione. Imao je toliko novca da se njegova vrijednost nije procjenjivala brojanjem, nego vaganjem, jer bi brojanje predugo trajalo.

Mislio je da je nedodrljiv, pa 1982. godine odlučuje da uđe u politiku i kandiduje se za kongresmena.

Kasnije će se ispostaviti da je to bila velika greška.

Građani Medeljina Escobara su doživljavali kao nekog modernog Robin Hooda. Bio je omiljeni u narodu jer je svojim bogatstvom pomagao siromašnima. Gradio je škole, stambene objekte, bolnice. Izabrali su ga za kongresmena.

Njegova politička karijera nije išla kako je očekivao jer, obzirom da je kao kongresmen bio eksponiran u medijima, privukao je pažnju policije i ostalih institucija za održavanje reda i mira.

Također, Pablo nije shvatao da strategije koje koristi u svojim kriminalnim biznisima nisu primjenjive u politici.

Ukratko rečeno, Pablov način poslovanja bio je da svoje protivnike ili podmiti ili ubije, što se ogleda u njegovoj čuvenoj izreci “srebro ili olovo” (plata o plomo).

Vodeći se ovom taktikom, Pablo naređuje ubistvo jednog od svojih političkih protivnika, Lara Bonjile.

U ovom trenutku se država Kolumbija, koja mu je do tada gledala kroz prste kad je riječ o njegovim kriminalnim poduhvatima, okrenula protiv njega.

Pablo sa porodicom bježi iz Kolumbije, a Kolumbija pod pritiskom SAD-a donosi zakon ekstradiciji koji omogućava da se Pablu, ukoliko ga uhapse, sudi u SAD-u.

Escobar to nije mogao prihvatiti i rekao je da bi radije bio mrtav u Kolumbiji nego u zatvoru u Americi.

Svoj bijes Pablo iskaljuje tako što finansira napad na vrhovni sud u Bogoti u novembru 1985. godine. Čitava zgrada bila je spaljena, a ubijeno četvoro sudija i mnogobrojni policajci.

To je bio zadnji ekser u njegovom kovčegu. Nakon tog čina se čitava država okrenula protiv njega.

1989. godine u toku predsjeničkih izbora ubio je četiri od šest kandidata.

1991. godine uspjeva da postigne dogovor za kolumbijskim vlastima. Promijenili su državni ustav kako on ne bi bio izručen u SAD, ali zauzvrat je morao biti u zatvoru u Kolumbiji sedam godina. Čak su mu dopustili da sam sebi izgradi zatvor.

Ipak, 1992. Pablo bježi is svog zatvora te se sada u lov na njega uključuju i CIA i DEA.

Šta se tačno desilo u noći njegovog hapšenja ostaje nedorečeno do danas. Dok su ga lovili policajci, Pablo je bježao preko krovova zgrada izbjegavajući kišu metaka. I onda je pao i pucnjava je prestala.

Umro je 2. decembra 1993. godine.

Neki smatraju da je sam sebi pucao u glavu da ga ne bi isporučili SAD-u, neki da su ga ubili policajci, a neki da su ga ubili ljudi iz njegovog karetla jer su bili umorni od konstantne životne opasnosti kojoj su bili izloženi zbog njega.

Bilo kako bilo, te noći okončane su decenije terora koji je Pablo Escobar vršio nad čitavom Kolumbijom.

Ljudi u Kolumbiji još uvijek pronalze ogromne svote novca koje je Pablo zakopao u zemlju (jer nije znao kuda više s njim). Neki ga smatraju okrutnim kriminalcem, zločincem i čovjekom koji je uništio hiljade života.

Ipak, drugi ga smatraju narodnim herojem koji je ustao protiv vlasti i protiv američkog utjecaja u Južnoj Americi.

Ukoliko se nađete u Kolumbiji ili u društvu Kolumbijaca, vjerovatno je najbolje izbjegavati ovu temu ili biti potpuno neutralan, pošto nikad ne znate koju stranu priče preferiraju vaši sagovornici.

Ako već pričate o slavnim Kolumbijcima s njima, bolje spomenite Shakiru, nju svi vole.