Jacques Prévert rođen je 4. februara 1900. godine, a preminuo je na današnji dan, 11. aprila 1977. godine.
Bio je francuski pjesnik, nazvan “pjesnikom Pariza“. Iako je najviše poznat po pjesmama konvencionalno-lirskog ugođaja, od kojih su mnoge uglazbljene – kao “Barbara” i “Uvelo lišće” – u interpretaciji Yves Montanda, Juliette Gréco i drugih, njegovi književni počeci vezani su uz nadrealizam.
Godine 1931. objavio je humorističku fantaziju “Večera glava u Pariz – France“, pisanu u duhu nadrealizma, tada dominantnog umjetničkog pokreta.
Prévert je pjesnik neposredne osjećajnosti. U njegovom pjesništvu prevladava dvojak osjećaj – razumijevanje za individualni život i ljudsku intimu, te revolt prema onima koji onemogućavaju ljudsku sreću.
Godinama je objavljivao pjesme pojedinačno, a tek 1940. ih objavljuje u posebnoj zbirci “Riječi“. Mnoge mu je pjesme uglazbio Joseph Cosma. Veći dio svoje aktivnosti posvetio je filmu.
Djelovao je kao saradnik režisera Marcela Carnea, a autor je velikog broja filmskih scenarija i dijaloga (“Obala u magli”, “Dan se rađa”, “Ljubavnici iz Verone”, “Djeca raja”).
Njegovu ranu poeziju karakterizira revolt i mladenački cinizam, ismijavanje svakog autoriteta. Voli političku aluziju, a u njegov poetski rječnik ušli su mnogi izrazi iz svakidašnjeg pučog žargona.
Barbara
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana
A ti si hodala nasmijana
Prokisla radosna očarana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smješila si se
I ja sam se smješio
Sjeti se Barbara
Ti koju nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se toga dana
Ne zaboravi
Neki čovjek je stajao u trijemu i
Viknuo tvoje ime
Barbara
A ti si po kiši k njemu potrčala
Radosna prokisla očarana
U njegov zagrljaj pala
Sjeti se toga Barbara
I ne ljuti se što ti govorim Ti
Ja kažem ti svima koje volim
Čak i onima koje sam jednom vidio
Ja kažem ti onima koji se vole
Čak i onima koje nisam upoznao.
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Tu kišu mudru i sretnu
Na svome licu sretnom
Nad ovim gradom sretnim
Tu kišu iznad mora
Iznad arsenala
Tu kišu što je pala na brod iz Uesana
O Barbara
Rat je svinjarija velika
Što je sa sobom sada
Pod kišom kanonada ognja
Krvi i čelika
A onaj koji te je grlio
Zaljubljeno
Je li umro nestao ili još uvjek živi
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Jednako kao i tada
Ali to nije isto i sve je srušeno
To su korotne kiše, strašne i neutješne
To nije oluja više od ognja,
krvi i čelika
To su naprosto oblaci
Što kao pseta crkavaju
Kao pseta što nestaju
U mlazu vode nad Brestom
Da trunu negdje daleko
daleko, daleko od Bresta
Od koga ništa ne osta.