Bobijaško oko je zanimljiv kraški fenomen smješten podno brda Bobija, na širem području Lušci Palanke, mjesta udaljenog dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta.
U dnu velike i prostrane kraške uvale nalazi se malo jezero, čija veličina ovisi od godišnjeg doba i kišnih padavina.
Mještani kažu kako čitav prostor, kada se posmatra s obližnjih uzvišenja, izgleda kao veliko oko, po čemu je i dobio naziv.
Geološka istraživanja su pokazala kako se radi o velikoj šupljini u kraškom zemljištu koja je povezana s mrežom podzemnih vodotokova koji se prostiru kilometrima ispod površine zemlje.
Zbog dvosmjernog kretanja vode riječ je o esteveli koja za visokog vodostaja i obilnih padavina ima karakteristike vrela, dok pri niskoj razini vode postaje ponor.
Prije nepune tri decenije istraživanja su pokazala kako je Bobijaško oko vjerovatno povezano s ogromnom podzemnom akumulacijom svježe vode, koja se nalazi na prostoru ispod Palanačkog polja te s izvorima rijeka Dabar i Zdena.
Prema riječima mještana specijalna boja koja je tom prilikom puštana u estevelu nakon nekoliko dana pojavila se na izvorima dvije pomenute rijeke.
Za ovaj lokalitet vezan je niz narodnih predanja, priča i legendi, pa se tako pripovijeda o vilama i vilenjacima koji u noćnim satima pohode kraško vrelo i igraju svoja kola. Legenda kaže da vile i vilenjaci ovo mjesto posjećuju svake večeri.
Jedna priča kaže kako je ovdašnjem seljaku u ponor upala ovca te nekoliko dana poslije pronađena je na obližnjem izvorištu gdje ju je navodno izbacila voda.
Zanimljivo je da je prije nekoliko godina Bobijaško oko posjetila grupa engleskih ronilaca speleologa koji su istražili oko stotinu metara podzemnih vodenih labirinata.
Tom prilikom je potvrđeno kako dubine ove estevele nastanjuje čovječija ribica, endemski vodozemac iz prahistorije koji je opstao samo u potpuno čistim i mračnim vodama.
