Kada bi navijačima Sarajeva spomenuli ime Alen Škoro, većina bi se prvo osmjehnula pa prisjetila mnogih majstorija ovog sarajevskog dječaka.
“Kakav je to samo igrač bio“, počela bi većina, a onda nastavili “sjećaš li se gola Slaviji sa 40 metara? Nevjerovatno“. Drugi bi odgovorio: “Kako se ne sjećam, sjećaš li se ti loba protiv Rudara na Koševu?” Maestralno, šmekerski, igrao se s njima.
Takav je upravio bio Alen Škoro, sarajevski šmeker, maestro sa Koševa kojeg će navijači Bordo kluba vječito pamtiti.
Alen Škoro možda nije najbolji napadač kojeg je Sarajevo imalo, ali sigurno je jedan od najboljih. Ako računamo samo poslijeratno Sarajevo onda tu spada u najbolja tri. Većina navijača spomenut će njegovo ime, ali i Mersudina Ahmetovića, kao i Leona Benku.
Škoro je bio majstor sa loptom, igrao je lagano, bez srkleta. Krasila ga je jednostavnost u igri, majstorluk, sjajan dribling i osjećaj za gol, a uz sve to ostat će upamćen po igri sa spuštenim štucnama.
Škoro je karijeru počeo u Sarajevu 1999. godine, te je odmah pokazao znanje i kvalitet. Nakon godinu dana provedenih na Koševu još kao mladić odlazi u Sloveniju, tačnije u Olimpiju gdje se zadržao također godinu dana prije nego je u ljeto 2001. godine ostvario transfer života.
Potpisao je za slavni francuski klub Marseille i tada se očekivalo da će ostvariti veliku karijeru. U Marseillu se nije naigrao, upisao je tek šest nastupa. Bitno je napomenuti da u trenutku kada je Škoro boravio u Marseillu, napadač je bio George Weah.
Sljedeće godine odlazi na posudbu u švicarski Servette, a na ljeto 2003. godine vraća se u rodni grad gdje je jednu sezonu ponovo veselio publiku na Koševu.
Na ljeto 2004. godine odlazi u austrijski klub Grazer, gdje je ostavio veliki utisak. Proveo je tu tri lijepe sezone a onda je prešao u Rijeku čiji je dres također nosio sa dosta uspjeha.
A onda ponovo nakon pet godina ponovo oblači u dres bordo boje. Te sezone doživio je još jednu povredu koljena koja ga je udaljila nešto duže sa terena, te nije bio u mogućnosti da pomogne svom timu u Europi te sezone. Sarajevo je tada igralo jednu od najboljih europskih sezona i stiglo je do Play-offa Europske lige gdje ih je samo jedan gol djelio od grupne faze. Navijači Sarajeva se i dan danas sa gorkim osjećajem u ustima se prisjećaju prilike Damira Hadžića jer je na prazan gol pogodio stativu. Ko zna šta bi bilo da je Hadžić te noći pogodio mrežu, vjerovatno bismo gledali neki slavni Europski klub na Koševu te godine.
Te sezone postigao je nekoliko prelijepih golova, koji se i dan danas gledaju među sarajevskom rajom. Jedan od tih je gol u Lukavici protiv Slavije kada je Bordo tim slavio sa 4-0, a Škoro je postigao gol gotovo sa pola terena.
Škoro je na ljeto 2010. godine otišao u daleki Meksiko i tamo se okušao u jednom slavnom klubu Queretaro. Ostat će upamćen njegov gol za Queretaro u 93. minuti, a pogodio je kako drugo nego majstorski “škaricama”. Tu je proveo samo pola godine, a zbog problema sa povredama godinu dana nije nigdje nastupao.
U januaru 2012. godine potpisao je za austrijski Klagenfurt, gdje je proveo svega pola godine, te je u augustu iste godine potpisao za sarajevski Olimpik u kojem je i završio svoju sjajnu karijeru.
Naravno, Škoro se od fudbala oprostio u stilu, novembra 2015. godine protiv velikog Galatasaraya u prijateljskoj utakmici. FK Sarajevo je pozvalo njega i Emira Obuću da odigraju nekoliko minuta kako bi bili ispraćeni sa našeg najvećeg stadiona kako treba i velikim aplauzom.
Škoro je za Sarajevo odigrao 111 utakmica, i postigao 55 golova.
Bilo kako bilo, Alen Škoro je jedan od igrača kojeg je bilo uživanje gledati na našim terenima. Nadamo se da će u budućnosti biti još više takvih majstora kakav je bio upravo Alen Škoro.
Ima jedna dobro poznata pjesma među pristalicama Bordo boje, koju su navijači posvetili upravo njemu jer je bio omiljen među navijačima, a to je: “Batistuta Gabriele, za tebe je Škoro Pele”.