Sarajevske kule kao uspješni primjeri gradnje od prirodnih materijala

Srednji vijek u Bosni i Hercegovini bio je obilježen dominacijom feudalne gospode koja je stanovala u utvrdama od kamena, oblika tvrđave.

Dolaskom Osmanlija na ove prostore te utvrde su u velikoj mjeri pretvorene u gradove na čijim obodima je smještena vojska. Uslijed potrebe za prostorom za stanovanje, spahije počinju graditi na svojim imanjima kamene dvorce koji su se sastojali od kamenih kula i velikih odžaka (konaci).

Kule su građene od kamena, a odžaci od kombinacije kamena, ćerpiča i drveta. Oko kula se prostiralo ogromno dvorište, često opasano visokim zidom. Gotovo svako dvorište je imalo svoj bunar sa čistom i pitkom vodom.

Razlika između bosanskih i hercegovačkih kula se najčešće odnosila na način prekrivanja kula. U Bosni su kule prekrivene šindrom, dok su u Hercegovini prekrivene kamenim pločama. Što se tiče tlocrta, najčešće su se gradile u kvadratom obliku, dimenzije od šest do deset metara. Njihova visina je znala biti i do 25 metara.

Presjek kule
Presjek kule

Ovakve kule i odžaci su se gradili i na prostoru Sarajeva još od 17. stoljeća, pa sve do prvih godina 19. stoljeća.

Početkom 19. stoljeća na prostoru Bosne i Hercegovine bilo je preko dvije stotine kula i odžaka. Veliki broj kula je izgrađen i na prostoru Sarajeva, posebno na mjestima ispod planine Igman, na prostoru Hrasnice i Vrela Bosne.

U užoj jezgri grada, ističe se nekoliko značajnijih kula među kojima su:

Babića kula na Mustajpašinom mejdanu, sagrađena oko 1800. godine pored koje se nalazio odžak kadije Homarije. Nakon smrti kadije, njegovu ženu oženi Omerbeg Babić, otac Mustajpaše Babića. Danas, ova kula je u vlasništvu porodice Karić. Kula se sastoji iz prizemlja, jednog sprata i čatme (potkrovlja, prostora izgrađenog najčešće od hrastovine, iznad svoda).

Ablakovića kula se nalazila na prostoru današnjeg naselja Hrvatin. Iako je preživjela paljenje Sarajeva od strane Eugena Savojskog, izgorjela je u jednom od kasnijih požara. Danas se na njenom mjestu nalazi stambena zgrada.

Za Fadilpašića kulu se ne zna pouzdano godina izgradnje, ali se zna da je od 1924. godine pregrađena i da danas nema funkciju kule. Nalazi se u današnjoj ulici Hamdije Kreševljakovića. Vlasnik joj je bio Omerbeg Fadilpašić.

Panjina kula je objekt nekadašnjeg ljetnikovca sarajevske trgovačke porodice Panja koji datira iz 18. stoljeća čije postojanje svjedoči o načinu življenja u Sarajevu iz tog vremena. Ovo je primjer kule koja je građena kao ishodna kuća, vikend kuća u kojoj su bogatiji građani ljetovali.

Zabilježeno je da su ove kule u prizemlju ponekad imale i staje. Ovakve ishodne kuće u obliku kula su građene na prostoru današnjeg Koševa, gdje su se nalazile tri značajnije kule: Ćurčića kula, Kukina kula i Svrzina kula.

Izvor: Kreševljaković H., Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini