Prije par dana su mi rekli da sad ti režiraš njene osmijehe pa sam počeo da te mrzim. Izvini zbog toga, vjerovatno si dobar čovjek i u nekim drugim okolnostima bi možda i bili prijatelji, ali treba da znaš da u meni imaš neprijatelja u kojem ključa bijes i želja da te zadavi golim rukama svaki put kada te pogleda onako kako je mene gledala.
Ako me sretneš na ulicama mog grada, okreni se i nestani u mrak. Tako je najbolje za obojicu. Znam da ti vjerovatno zvučim kao poremećeni psihopata koji će vas pratiti u noći i skrivati se pod prozorom dok večerate ali nije me briga. Moraš znati da imaš nešto moje i da će trebati vremena da prihvatim činjenicu da to mjesto sada pripada tebi.
Jebiga, ljubav ne zna biti umjerena ili racionalna. Ona je poput arterije koja krvari farbajući zidove u crveno i ma koliko stisnuo, ne prestaje dok svaka kap ne iscuri. Valjda zato treba vremena. Ljubav je košulja sa pomiješanim dugmadima, ljubav je otkopčan šlic kojeg svi vide osim tebe. Ljubav je smotana djevojčica koja upadne u lokvu i sjedeći u njoj mokra, jeca u suzama. Ne očekuj da budem razuman.
Ostaje još da te zamolim par stvari, muškarac muškarcu. Čuvaj je, ona samo izgleda čvrsto i opasno. Duboko unutra je mala djevojčica željna zagrljaja, sentiš pjesama i crvenih ruža. Voli šetati uz muziku. Često smo hodali gradom dijeleći slušalice, njoj lijeva meni desna, i provodili sate pjevajući neke tekstove za koje sam se tada mogao zakleti da ih ne znam. I to je bitno, uvijek hodaj s njene lijeve strane. Iz nekog razloga vjeruje da je lijeva strana njenog lica ljepša od desne. Vidio si već, na desnom obrazu ima ben kojeg obično skriva kosom ali znam šta pričam – desni obraz je njeno omiljeno mjesto za poljubac. Zapamti to.
Moraš uvijek i dobro mirisati, ona će voljeti da ti spusti glavu na rame dok gledate film, pa gurnuti nos u vrat i tu zaspati. Tih trenutaka odaje svoju ranjivost i postane ti jasno kako je lice nezavisne djevojke samo poslovna uniforma koju skida jednom kada ostanete sami. Čuvaj je! Ako samo čujem da je pustila suzu radi tebe… moli se svim Bogovima za koje znaš da te ne nađem.
Nemoj biti dijete. Njoj treba muškarac, vjerovatno je umorna od budale kojoj je jedina svetinja u ovom životu sveska ispisana nevještim riječima. Treba joj više pažnje a manje riječi. Nemoj joj kupovati knjige, to će je podsjetiti na mene i onda si najeb’o. Kupi joj ružu u nedjeljno jutro i odnesi kafu za ponijeti na vrata.
Nemojte ići na koncert Olivera. Jebiga, i to sam ti upropastio. I uvijek, uvijek poklanjaj tone čokolade. Vjeruj mi – postoje žene koje vole čokoladu i postoji ona, prvi registrovani ovisnik o tom čudu.
Nemoj gledati druge djevojke, to se valjda podrazumijeva. I nemoj da lažeš. Ustvari možeš ali samo ako spremaš neko dobro iznenađenje. Pričaj joj o poslu, ona želi znati svaki detalj jer blesa toliko voli da joj nikad ne padne na pamet da priča o svojim problemima…
Često će te nazvati iza ponoći i htjeti da priča s tobom. Nemoj biti debil pa reći da si pospan, pričaj joj prvu stvar koja ti padne na pamet jer nije ni bitno o čemu pričaš. Ima noći kada se probudi usamljena i samo treba da čuje glas koji će je kao svjetionik u oluji dovesti do kopna. Nemoj pitati šta nije uredu kad šuti, neće ti reći. Njene šutnje se šute s njom. Osjećam da sam zaboravio neke stvari ali da me ubiješ ne znam koje su..
Eh da, još nešto. Ako je kojim slučajem izgubiš, potraži me. Ja sam vjerovatno jedini čovjek koji te može naučiti kako to da preživiš.